10.7 C
Zagreb
Petak, 1 ožujka, 2024

“Postoje rješenja, ali postoji li politička volja?” – Dr. sc. Stjepan Šterc

  1. Koji su ključni demografski trendovi s kojima se Hrvatska trenutno suočava te kako utječu na društvo i gospodarstvo?

Demografski pokazatelji i trendovi prema svim su službenim podacima danas u Hrvatskoj izrazito negativni i samo su nastavak demografskih negativnosti koje su počele u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Njihovo su ubrzavanje uvjetovala kasnija zbivanja vezana za ratnu agresiju na Hrvatsku, okupaciju dijela hrvatskog teritorija i ulazak Hrvatske u Europsku uniju te recentna hrvatska društvena, prostorna, politička i gospodarska neuređenost. Razina je negativnosti dosegla demografski stupanj destrukcije, sloma pa čak i nestanka pa je Hrvatska ušla u sam svjetski vrh po iseljavanju mladih i po ukupnoj starosti hrvatske domicilne populacije. Ukupna depopulacija potvrđena popisom stanovništva 2021. godine za preko 400.000 osoba u deset godina i velika silina prirodnog nestanka (više umrlih nego rođenih)  na prosječnoj godišnjoj razini od gotovo 25 000 osoba, izravno utječu na neuređenost zemlje, na ukupni razvoj i na osnovne sustave na kojima počiva uređena i razvijena država.

 

  1. Koje su glavne demografske promjene u populaciji Hrvatske u posljednjim desetljećima?

Posljednja su desetljeća, a posebno ovo zadnje nakon popisa stanovništva 2011. godine i ovo u koje smo ušli nakon popisa stanovništva 2021. godine, obilježile radikalne negativne demografske promjene vezane za iseljavanje, prirodni pad, nestanak učenika osnovnih i srednjih škola, starenje ukupne populacije, pražnjenje izvan gradskih prostora, smanjivanje rodnosti, povećanje smrtnosti i općenito za nastavka, opstanak i mogućnost revitalizacije domicilnom populacijom. Svaki novi službeni podatak demografske statistike potvrđuje najnižu povijesnu razinu osnovnih pokazatelja i ubrzavanja negativnosti pa su sastav, brojnost i dinamika hrvatskog stanovništva za ozbiljnu zabrinutosti kod svakog razumnog u zemlji. Službena statistika također potvrđuje i početak zamjene stanovništva u Hrvatskoj, jer se odnos brojnosti iseljenih i useljenih po prvi puta nakon ratnih godina promijenio 2022. godine u korist useljenih.

 

  1. Kako se demografski trendovi u Hrvatskoj uspoređuju s drugim zemljama u Europi?

Najbolju su usporedbu demografskih trendova Hrvatske i drugih zemalja potvrdili stručnjaci UN-a izričajem kako se upravo Hrvatska nalazi u demografski najugroženijem prostoru u svijetu. Susjedni jugoistočni europski prostor u klasičnom je demografskom slomu, kao uostalom i Hrvatska, dok druge europske države ipak nastoje politički i strateški djelovati na održivost i sklad između stanovništva i društvene uređenosti. Mirno promatranje demografskog nestanka kako se to čini u Hrvatskoj, uz tvrdnju kako se to događa i drugima, dovest će nas vrlo brzo do mogućnosti revitalizacije samo imigracijskim modelom.

 

  1. Koji su mogući uzroci pada stope fertiliteta u Hrvatskoj i kako to utječe na budući demografski razvoj?

Izravni su uzroci pada stope ukupnog fertiliteta velika iseljavanja iz Hrvatske, veliki ratni i poratni posredni i neposredni gubici stanovništva i sva posljedična djelovanja po kojima je Hrvatska ušla u post tranzicijsku fazu demografskog razvitka znatno ranije nego što bi ušla uvjetno rečeno u normalnoj demografskoj tranziciji te globalni modernizam koji je poremetio vrijednosni obiteljski sustav i općenito sustav vrednovanja ljudske populacije kao temelja svih djelatnosti oko nas i djece kao nositelja budućnosti. Budući demografski razvoj posebno je ugrožen u Europi jer se dugo vremena zadržavalo mišljenje kako će se svi demografski i radni problemi rješavati imigracijom jeftine radne snage te će stoga upravo demografska problematika postati ključno razvojno i sigurnosno pitanje hrvatske i europske budućnosti.

 

  1. Koje su mjere koje se poduzimaju ili se mogu poduzeti kako bi se ublažili negativni demografski trendovi?

Uviđa se sve više kako se demografskom pitanju mora pristupiti strateški i po primarnosti prvog reda veličine značenja, ali zbog velikog dosega negativnosti i već podužeg njihovog vremenskog trajanja jasno je kako samo klasične populacijske mjere neće moći riješiti problem. Ključno je prihvatiti značenje demografske problematike i demografsku stvarnost bez ublažavanja te prema njoj usmjeriti sve revitalizacijske modele koji uključuju vrednovanje i poticanje rađanja, poticajni porezni sustav, radnu, financijsku, stambenu, zdravstvenu i ukupnu sigurnost obitelji i djece te plansko i racionalno raspoređivanje stanovništva po cijelom državnom prostoru. Nisu to nemoguće složenosti kad u upravljanju državom, društvom i prostorom postoji razum i politička volja.

 

  1. Kakav je utjecaj iseljavanja mladih i radno sposobnih ljudi na demografsku sliku Hrvatske?

Iseljavanje mladih i radno sposobnih najveći je mogući gubitak za svaku državu pa tako i Hrvatsku. Upravo je primjer Hrvatske pokazao kako demografske negativnosti do razine destrukcije utječu na demografsku sliku, u kojoj su velika starost ukupne populacije i isto tako velika praznina pojedinih hrvatskih prostora dovele do neuređenosti i gospodarskog zastoja u europskom prizemlju. Prolaskom vremena i čekanjem smirivanja demografskih negativnosti samih od sebe, dodatno se smanjuju mogućnosti revitalizacije i ubrzava potreba za stihijskim useljavanjem koja u budućnosti uglavnom donosi dodatnu neuređenost.

 

  1. Kako se obrazovni sustav u Hrvatskoj prilagođava demografskim promjenama, posebno smanjenju broja učenika?

Smanjenje učenika osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj je posljednjih deset godina na godišnjoj razini u rasponu 6 000 do 8 000 učenika i upravo je to izravan pokazatelj iseljavanja mladih obitelji s djecom, jer je stopa smrtnosti u toj dobi beznačajna za depopulaciju. Godišnji je to gubitak 300 do 400 razreda s prosječno 20 učenika u razredu uz zatvaranje posebno područnih škola, a tamo gdje nema djece i škola nastupa praznina koja opominje. Istovremeno se broj nastavnika ne smanjuje iako će to biti neminovnost pa su prilagodbe obrazovnog sustava nužnost, kao što je već trebala biti nužnost i prilagodba obrazovnog i znanstvenog sustava hrvatskim razvojnim potrebama kako ne bi školovali hrvatsku mladost za iseljavanje i radne potrebe razvijenih europskih zemalja.

 

  1. Koje su mogućnosti za dugoročno održiv demografski razvoj u Hrvatskoj?

Unatoč nepovoljnoj demografskoj slici i nastupajućim negativnim trendovima, još uvijek u Hrvatskoj nije dosegnuta razina revitalizacijskih nemogućnosti s domicilnom populacijom s obzirom na obnoviteljski potencijal. Procjena je kako će on biti postojan još u slijedećih desetak godina, ali nam je za to potreban, ponavljamo, razum, politička volja i oslanjanje pri odlučivanju na znanstvenu logiku i znanstvena rješenja umjesto isključivo političkih. Slijediti bi trebalo primjere drugih zemalja i prema njihovim poticajnim modelima postaviti hrvatske sa svim posebnostima; izraelski, irski, mađarski i slovenski.

 

  1. Kako se starenje stanovništva odražava na mirovinski sustav u Hrvatskoj i kakve su projekcije za budućnost?

Ukupna se starost hrvatske domicilne populacije ubrzano približava pedesetoj godini i prema školovanju, aktivnosti i mirovinskom trajanju jasno je kako postojeći mirovinsku sustav ulazi u nesigurnost. Primjera radi, prosječno školovanje do završetka petogodišnjeg studija traje do 25 godine, prosječno trajanje umirovljeničkih dana 17 godina, a očekivano je trajanje života u rasponu 80 do 82 godine ovisno o spolu. Dakle, preko pola svog životnog vijeka osoba je prosječno neaktivna i takav odnos teško u dugoročnom razdoblju može izdržati danas postavljeni sustav aktivnosti i umirovljenja. Pored toga ubrzano starenje mijenja i odnose starih i starijih od 65 godina i mlađih od 18 godina, u kojem znatno prevladavaju starije osobe. Prema popisu stanovništva 2021. godine stariji su se od 65 godina približili četvrtinskom udjelu u ukupnoj populaciji, a do popisa stanovništva 2031. godine taj će udio doseći gotovo trećinu u ukupnom stanovništvu i bit će dvostruko više starijih od 65 godina nego mladih do 18 godine. Održivost je u tim odnosima naravno upitna.

 

  1. Kakav je utjecaj demografskog stanja na zdravstveni sustav i socijalnu skrb u Hrvatskoj?

Prethodna pojašnjenja vezana za starenje izravno utječu na zdravstveni sustav i socijalnu skrb. Intenzivnom starenju nužno se moraju prilagođavati i zdravstveni sustav i socijalna skrb jer brojnost, sastav i osnovna obilježja populacije uvjetuju zdravstvenu prilagodbu starenju i pratećim bolestima, dok se potrebe za socijalnom skrbi starijih, starih, nemoćnih i samih očekivano povećavaju. Hrvatska je to stvarnost i ona naprosto traži postavljanje demografske problematike u središte nacionalnog interesa.

 

  1. Koje su implikacije demografskog starenja na radnu snagu i produktivnost u Hrvatskoj?

Implikacije su kao i kod ostalih sustava izravne i uz postojeću zabludu kako će se problem riješiti neselektivnom i stihijskom imigracijom radne snage. Dugogodišnje je zanemarivanje demografske i uže migracijske problematike došlo na naplatu upravo na primjeru nedostatka radne snage, koja se u svim ekonomskim razvojnim koncepcijama naprosto nije planirala iako je ključni faktor svih djelatnosti. Izostanak demografske i migracijske strategije dovelo je Hrvatsku pred gotov čin ili pred interese agencija za dohvat radne snage i poslodavaca, a kakva će biti hrvatska demografska budućnost ponajmanja je briga istih.

 

  1. Kako migracije utječu na demografsko stanje Hrvatske i postoje li razlike između iseljavanja i useljavanja?

Odnos broja useljenih i broja iseljenih bitno se promijenio u Republici Hrvatskoj 2009. i 2022. godine. Naime sve do 2009. godine više se osoba useljavalo na godišnjoj razini u Hrvatsku, nego se iz Hrvatske iseljavalo i uglavnom je pozitivna migracijska bilanca vanjskih preseljavanja bila uvjetovana ratnim i poslijeratnim preseljavanjima. Godine 2009. počinje veće iseljavanje iz Hrvatske od useljavanja i traje sve do 2022. godine i Hrvatsku je u tom razdoblju napustilo  preko 350 000 osoba samo po službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, dok je prema prijavljenima u zemljama useljavanja taj broj i preko 500 000 osoba. Godine 2019., 2020. i 2021. broj je iseljenih bio nešto iznad broja useljenih i to je bila najava početka zamjene stanovništva koja je potvrđena upravo 2022. godine s većim brojem useljenih od iseljenih. Tek će kasniji službeni podaci o smjerovima preseljavanja potvrditi nastavlja li se silina iseljavanja hrvatske mladosti i u 2022. i jesu li brojnija doseljavanja posljedica prvenstveno uvoza radne snage. Pretpostavke su nastavka iseljavanja i nastavak useljavanja ili zamjene stanovništva.

 

  1. Kako se demografske promjene odražavaju na urbano-ruralnu podjelu stanovništva u Hrvatskoj?

Smjerovi vanjskih doseljavanja uglavnom su prema urbanim područjima, kao uostalom i unutrašnjih preseljavanja pa se koncentracija stanovništva u gradskim aglomeracijskim područjima nastavlja i sekundarno postaje potisni faktor demografskog pražnjenja ruralnih područja. Upravo ta velika koncentracija stanovništva u gradovima i isto tako velika polarizacija hrvatskog državnog prostora u demografskom i razvojnom smislu ubrzavaju negativnosti i potvrđuju potrebu razvojne nivelacije kako bi svi prostori ostali u funkciji.

  1. Kakav je utjecaj demografskog stanja na planiranje prostornog razvoja i infrastrukturne projekte?

Demografska destrukcija izvan gradskih prostora planske razvojne dokumente pretvara u formalne i jasno naznačuje kako bi se u svim takvim dokumentima upravo demografskoj problematici trebalo pridati strateški značaj. Uzalud svi planski i provedbeni infrastrukturni projekti, mostovi, avioni, autoputovi i slično ako u prostorima kojima su namijenjeni nema stanovništva. Prihvatile su tu činjenicu praktički sve tehničke znanosti pa bi konačno i politički sustav trebao razumjeti razloge i sukladno hrvatskim nacionalnim potrebama djelovati.

 

  1. Postoje li regionalne razlike u demografskom stanju u Hrvatskoj i kako se one reflektiraju na regionalni razvoj?

Regionalne razlike su sve izraženije, razdvojenost je sve veća i regionalnom je razvoju nužno potrebna nivelacija i demografski sklad. Konačno nas prihvaćanje stanovništva kao ključnog faktora regionalnog i svakog drugog razvoja i svih djelatnosti oko nas, jedino i može dovesti do osnovnog smisla regionalnog, prostornog, razvojnog i svakog drugog planiranja.

  1. Kako se demografske promjene odražavaju na obiteljsku strukturu i ulogu obitelji u društvu?

Današnji društveni modernizam odmak je od tradicijskih civilizacijskih vrijednosti na kojima se temeljilo svako društvo i njegovi su negativni tragovi posebno vidljivi u demografskim negativnostima, obiteljskom sastavu i zanemarenim ulogama ljudske populacije, djece i obitelji. Veliki porast jednočlanih obitelji, obitelji bez djece i obitelji s velikom starošću u ukupnoj populaciji jasna je potvrda tog odmaka i nastavka smanjivanja društvene uloge obiteljskih vrijednosti. Naznaka je to puta prema dekadenciji i novim demografskim negativnostima.

  1. Kakva je uloga demografskih istraživanja i podataka u donošenju politika i strategija vezanih uz demografski razvoj?

Demografska bi istraživanja, projiciranja, postavljanja zakonitosti i uvjetovanosti, utvrđivanja nužnosti postupanja i općenito znanstveno logična predlaganja rješenja trebala biti osnova, temelj ili ključ političkih razumijevanja, prihvaćanja, predlaganja i provođenja revitalizacijskih postupaka u funkciji društvene i prostorne uređenosti i razvijenosti. Pristupanje demografskoj problematici samo po političkom osjećaju i interesu s odmakom od znanstvene logike, ubrzava dekadenciju i poništava znanstvenu osnovu rješavanja demografskog nesklada. Upravo se prema takvom pristupu razlikuju zemlje i revitalizacijski rezultati u njima, a Hrvatska se još uvijek ubraja u zemlje političkog formalizma prema najvažnijoj problematici hrvatske i europske današnjice i sutrašnjice.

 

  1. Koje su perspektive za demografski razvoj u Hrvatskoj u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju?

Nastavak političkog formalizma i postupanje samo po političkom osjećaju i interesu uvodi Hrvatsku u neizvjesnu demografsku budućnost, u kojoj se problem nastoji rješavati samo stihijskom neselektivnom imigracijom. Opomene postojeće i dolazeće popisne i demografske statistike nisu za sada osvijestile hrvatske političke izvršitelje, ali bi ih njihovo ubrzanje s negativnih linearnih na eksponencijalne trendove vrlo brzo trebalo. Mirnoću bi konačno u interesu hrvatskog demografskog opstanka i nastavka trebalo zamijeniti sa stručno-znanstvenom logikom i prihvatiti hrvatsko iseljeništvo kao posebno hrvatsko bogatstvo u demografskom i svakom ostalom smislu te kao temelj hrvatske demografske revitalizacije i ukupnog razvoja. Racionalnom i pravovremenom primjenom ranije navedenih modela u 4 zemlje, uz uvažavanje hrvatskih posebnosti, moguće je hrvatsku demografsku budućnost učiniti izvjesnom.

Dr. sc. Stjepan Šterc

Predstojnik Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo i voditelj istoimenog studija

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu

Urednik Nikolina B.

Povezani članci

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime




Pratite nas

933ObožavateljiLajkaj
3,871SljedbeniciSlijedi
950PretplatniciPretplatiti

Zadnje Objave