Politika u Hrvatskoj, poput mnogih drugih zemalja, često se percipira kao disciplina koja bi trebala služiti narodu. Ključna uloga politike leži u kontroli i ravnoteži ljudskog ega kako bi se postigao prosperitet društva. Zahtijeva promišljanje, suradnju i odgovornost kako bi ostvarila svoje osnovne ciljeve.
Prva važna dimenzija politike je kontrola ljudskog ega među vlastima. Ovaj aspekt odnosi se na potrebu za ograničavanjem moći kako bi se spriječile zloupotrebe i očuvala pravednost. Kroz transparentnost, odgovornost i neovisnost institucija, politika bi trebala djelovati kao zaštitnik interesa građana, umjesto kao alat za zadovoljavanje pojedinačnih ambicija.
Druga ključna dimenzija je demonstracija ljudskog ega u političkom diskursu. Politika bi trebala biti platforma gdje se argumenti iznose s ciljem postizanja najboljih rješenja za zajednicu. No ego često može iskriviti tu svrhu. Stoga, razvijanje kulture dijaloga, poštovanja različitosti mišljenja te poticanje suradnje između političkih stranaka ključno je za izgradnju održivog političkog okruženja.
Sposobnost politike da služi narodu ovisi o uspostavljanju političkih mehanizama koji su usmjereni ka dobrobiti društva. Ovo uključuje promicanje socijalne pravde, obrazovanja, zdravstvene skrbi te ekonomske stabilnosti. Politika bi trebala biti sredstvo za smanjenje društvenih nejednakosti i poticanje održivog razvoja.
U zaključku politika u Hrvatskoj treba biti disciplina koja se usmjerava ka kontroliranju ljudskog ega unutar vlasti te demonstraciji konstruktivnog dijaloga. Kroz uspostavljanje transparentnih i odgovornih mehanizama, politika može postati snaga koja zaista služi narodu, unapređujući kvalitetu života i stvarajući temelje za dugoročnu stabilnost društva.
Unatoč važnosti kontrole ljudskog ega u politici, suočavamo se s izazovom pojačanog ega kod novih političkih aktera. Novopridošli političari, često vođeni ambicijama i željom za brzim usponom, mogu predstavljati dodatni izazov za stabilnost političkog okruženja.
Pojačani ego novo pridošlih političara često se manifestira kroz naglašenu želju za medijskom pozornošću i brzim rezultatima. Ova pojava može dovesti do političke polarizacije, smanjenja suradnje te gubitka fokusa na dugoročne društvene dobiti. Kontrola ovog pojačanog ega zahtijeva sustavnu evaluaciju političkih praksi te promicanje etičkog i dugoročnog pristupa javnim poslovima.
Da bi politika zaista služila narodu, potrebno je postaviti mehanizme koji ograničavaju moć pojedinaca, bez obzira na njihov politički staž. Ojačavanje institucija, neovisnost medija te podrška civilnom društvu ključni su koraci u prevenciji negativnih utjecaja pojačanog ega na političko djelovanje.
U konačnici, politika u Hrvatskoj suočava se s izazovima pojačanog ega novopridošlih političara, no rješenje leži u promicanju odgovornosti, suradnje te usmjeravanju njihove energije ka dugoročnom dobrobiti društva. Tek kroz takav pristup možemo osigurati da politika ostane instrument koji zaista služi narodu.
