Nedjelja, 8 rujna

Upitali smo pastora Vatroslava Župančića, teologa, magistra povijesti, sudionika Domovinskog rata i čovjeka koji je na čelu vjerske zajednice, da prokomentira stanje oko ovogodišnjeg obilježavanja 18.11. u gradu Heroja Vukovaru.

Zaslužujemo li mi, kao kršćani, da medijski prostor izaziva podjele?

Nažalost svjedoci smo da se jedan veliki hrvatski spomendan upotrebljava u svrhe dnevne politike.

Žrtve Vukovara i Ovčare zaslužuju pijetet i poštovanje svih političkih i javnih aktera i okršaji kojima je javnost izložena nisu dobri.

Očekujemo više pomirujućih tonova, osobito od strane gradske vlasti u Vukovaru, te da kao dobri domaćini pokažu dostojanstvo i promiču nacionalno jedinstvo za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.

Međutim u pravu su i oni koji traže izvršenje pravde, kažnjavanje krivaca, pronalaženje nestalih, obilježavanje mjesta stradanja i logora . Ovo je dužnost državne vlasti i kršćani kao odgovorni građani moraju apelirati i raditi za izvršenje minimuma pravednosti glede ovih trauma. Bez pravde nema istinskog mira- tako nas uči Biblija.

 Kako, kao osoba s bogatim iskustvom i radom s narodom, ocjenjujete “MENTALNO STANJE ZDRAVLJA U HRVATSKOJ”? Možemo li kao zajednica pomoći narodu da bude bolje?

Mentalno i duhovno stanje naroda ocjenjuje sa ocjenom dovoljan.

Još uvijek je prisutan komunističko balkanski mentalitet u etici naroda, i to usprkos činjenici da smo već više od desetljeća članica EU , najboljeg političkog okvira za razvoj i napredak naroda i pojedinaca.

Poslije SAD-a najveći problem jesu tzv. kvazi kršćani koji samo ritualno nose ime kršćanin dok istovremeno žive po filozofiji egoizma.

Imamo previše vjernika a premalo učenika i svjedoka Kristovih.

A na koncu možete dodati: ” ali imamo i svijetlih primjera koji nažalost ne dobivaju dovoljno medijskog prostora”. Nedavno sam bio na konferenciji za voditelje GLS u Zagrebu gdje se nagrađuju najbolji radnici. To je jedan odličan primjer društvu jer potiče vrline onih koji su često u samozatajnosti..

Ima još nade za Hrvatsku riječi su pastora Župančića.

Djeli.
Exit mobile version