Hrvatski narod, kao što je često slučaj, može podsjećati na metaforu sindroma kuhane žabe. Kroz godine su se suočavali s postupnim promjenama u društvu, ekonomiji i politici, koje su možda prolazile nezapaženo. Poput žabe u postupno zagrijavajućoj vodi, ljudi su možda prilagodili svoje ponašanje ili tolerirali uvjete koji su se promijenili, a da nisu izrazito reagirali.
Ova analogija ukazuje na mogućnost da narod, zbog postupnosti promjena, može biti manje sklon trenutačnom otporu ili protivljenju, čak i kada su uvjeti postali nepoželjni ili ozbiljni.
U ovom kontekstu, premijer može biti uspoređen s kuharom koji postavlja uvjete i donosi odluke koje utječu na živote ljudi. Ako su te odluke postupne i neprimjetne, narod možda neće odmah prepoznati ili protiviti se promjenama, već će ih, kao žaba u postupno zagrijavajućoj vodi, prihvatiti kao normalne.
Ova analogija naglašava važnost svijesti i pažljivog praćenja političkih i društvenih promjena te potiče na aktivno sudjelovanje kako bi se sačuvali zajednički interesi.
Ovih dana primjećujemo na društvenim mrežama postavljanje pitanja: “PODRŽAVATE LI POVRATAK TOMISLAVA KARAMARKA U POLITIKU?” Kada razmotrimo nedavnu prošlost, možda bismo trebali postaviti pitanje tko je bio ključni akter u političkom smislu te tko stoji iza rušenja Vlade RH 2016. Kome je smetala takva Vlada? Tko je doveo Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a? Sigurno ne hrvatski narod, koji nije sudjelovao ni u jednoj od “AFERA” koje su do sada izašle na vidjelo.
Koliko god primjećujemo pozitivne reakcije na pitanje o povratku Karamarka u politiku, važno je naglasiti da podrška na društvenim mrežama nije dovoljna. Simpatizeri i članovi HDZ-a, iskreni domoljubi, trebali bi ustati i konačno reći NE Plenkoviću! Moramo se prisjetiti situacije kada je rušena Trinaesta Vlada Republike Hrvatske, mandat kojoj je započeo 22. siječnja 2016., a završen 19. listopada 2016. Tihomir Orešković bio je predsjednik Vlade.
16. lipnja 2016., Hrvatski sabor izglasao je nepovjerenje Oreškoviću sa 125 glasova za, 15 protiv i 2 suzdržana. To je rezultiralo prijevremenim parlamentarnim izborima u rujnu 2016. Nakon provedenog procesa rušenja Vlade, valja pažljivo razmisliti o promjenama u državi i onome što smo izgubili, a što stekli!
Sada se postavlja pitanje o ulozi Tomislava Karamarka u čitavom kontekstu. Karamarko se često percipira kao pozitivac i žrtva globalizma. Njegovo iskustvo i poznavanje sustava mogli bi biti ključni u izlasku iz trenutačne globalističke krize koja oblikuje Hrvatsku. Možda je upravo on osoba koja može ponuditi smjer prema očuvanju suvereniteta u RH.
Čini se da je narod potisnut pod čizmom Plenkovića, koji svojim mjerama zavarava ranjive skupine i pokušava prikriti sveobuhvatnu aferu. Ono što još nitko ne zna jest tko je pravi vlasnik, iako smo već sigurno prodani. Sve ovo što se događa dozirano je kao rješavanje HRVATSKOG PROBLEMA!
Plenković je svojom vladavinom u narod unio “SINDROM KUHANE ŽABE”!
Narod mora shvatiti da jedini izlaz iz ovog globalističkog kaosa može ponuditi osoba koja poznaje sustav i koji treba mijenjati! Možda je to zaista Karamarko, koji bi svakako imao ili ima odgovore na to tko je pokrenuo pad Trinaeste Vlade Republike Hrvatske i time krenuo prema konačnom uništenju suverenizma u RH.
