- Koji su ključni demografski trendovi s kojima se Hrvatska trenutno suočava te kako utječu na društvo i gospodarstvo?
Demografski pokazatelji i trendovi prema svim su službenim podacima danas u Hrvatskoj izrazito negativni i samo su nastavak demografskih negativnosti koje su počele u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Njihovo su ubrzavanje uvjetovala kasnija zbivanja vezana za ratnu agresiju na Hrvatsku, okupaciju dijela hrvatskog teritorija i ulazak Hrvatske u Europsku uniju te recentna hrvatska društvena, prostorna, politička i gospodarska neuređenost. Razina je negativnosti dosegla demografski stupanj destrukcije, sloma pa čak i nestanka pa je Hrvatska ušla u sam svjetski vrh po iseljavanju mladih i po ukupnoj starosti hrvatske domicilne populacije. Ukupna depopulacija potvrđena popisom stanovništva 2021. godine za preko 400.000 osoba u deset godina i velika silina prirodnog nestanka (više umrlih nego rođenih) na prosječnoj godišnjoj razini od gotovo 25 000 osoba, izravno utječu na neuređenost zemlje, na ukupni razvoj i na osnovne sustave na kojima počiva uređena i razvijena država.
- Koje su glavne demografske promjene u populaciji Hrvatske u posljednjim desetljećima?
Posljednja su desetljeća, a posebno ovo zadnje nakon popisa stanovništva 2011. godine i ovo u koje smo ušli nakon popisa stanovništva 2021. godine, obilježile radikalne negativne demografske promjene vezane za iseljavanje, prirodni pad, nestanak učenika osnovnih i srednjih škola, starenje ukupne populacije, pražnjenje izvan gradskih prostora, smanjivanje rodnosti, povećanje smrtnosti i općenito za nastavka, opstanak i mogućnost revitalizacije domicilnom populacijom. Svaki novi službeni podatak demografske statistike potvrđuje najnižu povijesnu razinu osnovnih pokazatelja i ubrzavanja negativnosti pa su sastav, brojnost i dinamika hrvatskog stanovništva za ozbiljnu zabrinutosti kod svakog razumnog u zemlji. Službena statistika također potvrđuje i početak zamjene stanovništva u Hrvatskoj, jer se odnos brojnosti iseljenih i useljenih po prvi puta nakon ratnih godina promijenio 2022. godine u korist useljenih.
- Kako se demografski trendovi u Hrvatskoj uspoređuju s drugim zemljama u Europi?
Najbolju su usporedbu demografskih trendova Hrvatske i drugih zemalja potvrdili stručnjaci UN-a izričajem kako se upravo Hrvatska nalazi u demografski najugroženijem prostoru u svijetu. Susjedni jugoistočni europski prostor u klasičnom je demografskom slomu, kao uostalom i Hrvatska, dok druge europske države ipak nastoje politički i strateški djelovati na održivost i sklad između stanovništva i društvene uređenosti. Mirno promatranje demografskog nestanka kako se to čini u Hrvatskoj, uz tvrdnju kako se to događa i drugima, dovest će nas vrlo brzo do mogućnosti revitalizacije samo imigracijskim modelom.
- Koji su mogući uzroci pada stope fertiliteta u Hrvatskoj i kako to utječe na budući demografski razvoj?
Izravni su uzroci pada stope ukupnog fertiliteta velika iseljavanja iz Hrvatske, veliki ratni i poratni posredni i neposredni gubici stanovništva i sva posljedična djelovanja po kojima je Hrvatska ušla u post tranzicijsku fazu demografskog razvitka znatno ranije nego što bi ušla uvjetno rečeno u normalnoj demografskoj tranziciji te globalni modernizam koji je poremetio vrijednosni obiteljski sustav i općenito sustav vrednovanja ljudske populacije kao temelja svih djelatnosti oko nas i djece kao nositelja budućnosti. Budući demografski razvoj posebno je ugrožen u Europi jer se dugo vremena zadržavalo mišljenje kako će se svi demografski i radni problemi rješavati imigracijom jeftine radne snage te će stoga upravo demografska problematika postati ključno razvojno i sigurnosno pitanje hrvatske i europske budućnosti.
- Koje su mjere koje se poduzimaju ili se mogu poduzeti kako bi se ublažili negativni demografski trendovi?
Uviđa se sve više kako se demografskom pitanju mora pristupiti strateški i po primarnosti prvog reda veličine značenja, ali zbog velikog dosega negativnosti i već podužeg njihovog vremenskog trajanja jasno je kako samo klasične populacijske mjere neće moći riješiti problem. Ključno je prihvatiti značenje demografske problematike i demografsku stvarnost bez ublažavanja te prema njoj usmjeriti sve revitalizacijske modele koji uključuju vrednovanje i poticanje rađanja, poticajni porezni sustav, radnu, financijsku, stambenu, zdravstvenu i ukupnu sigurnost obitelji i djece te plansko i racionalno raspoređivanje stanovništva po cijelom državnom prostoru. Nisu to nemoguće složenosti kad u upravljanju državom, društvom i prostorom postoji razum i politička volja.
- Kakav je utjecaj iseljavanja mladih i radno sposobnih ljudi na demografsku sliku Hrvatske?
Iseljavanje mladih i radno sposobnih najveći je mogući gubitak za svaku državu pa tako i Hrvatsku. Upravo je primjer Hrvatske pokazao kako demografske negativnosti do razine destrukcije utječu na demografsku sliku, u kojoj su velika starost ukupne populacije i isto tako velika praznina pojedinih hrvatskih prostora dovele do neuređenosti i gospodarskog zastoja u europskom prizemlju. Prolaskom vremena i čekanjem smirivanja demografskih negativnosti samih od sebe, dodatno se smanjuju mogućnosti revitalizacije i ubrzava potreba za stihijskim useljavanjem koja u budućnosti uglavnom donosi dodatnu neuređenost.
- Kako se obrazovni sustav u Hrvatskoj prilagođava demografskim promjenama, posebno smanjenju broja učenika?
Smanjenje učenika osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj je posljednjih deset godina na godišnjoj razini u rasponu 6 000 do 8 000 učenika i upravo je to izravan pokazatelj iseljavanja mladih obitelji s djecom, jer je stopa smrtnosti u toj dobi beznačajna za depopulaciju. Godišnji je to gubitak 300 do 400 razreda s prosječno 20 učenika u razredu uz zatvaranje posebno područnih škola, a tamo gdje nema djece i škola nastupa praznina koja opominje. Istovremeno se broj nastavnika ne smanjuje iako će to biti neminovnost pa su prilagodbe obrazovnog sustava nužnost, kao što je već trebala biti nužnost i prilagodba obrazovnog i znanstvenog sustava hrvatskim razvojnim potrebama kako ne bi školovali hrvatsku mladost za iseljavanje i radne potrebe razvijenih europskih zemalja.
- Koje su mogućnosti za dugoročno održiv demografski razvoj u Hrvatskoj?
Unatoč nepovoljnoj demografskoj slici i nastupajućim negativnim trendovima, još uvijek u Hrvatskoj nije dosegnuta razina revitalizacijskih nemogućnosti s domicilnom populacijom s obzirom na obnoviteljski potencijal. Procjena je kako će on biti postojan još u slijedećih desetak godina, ali nam je za to potreban, ponavljamo, razum, politička volja i oslanjanje pri odlučivanju na znanstvenu logiku i znanstvena rješenja umjesto isključivo političkih. Slijediti bi trebalo primjere drugih zemalja i prema njihovim poticajnim modelima postaviti hrvatske sa svim posebnostima; izraelski, irski, mađarski i slovenski.
- Kako se starenje stanovništva odražava na mirovinski sustav u Hrvatskoj i kakve su projekcije za budućnost?
Ukupna se starost hrvatske domicilne populacije ubrzano približava pedesetoj godini i prema školovanju, aktivnosti i mirovinskom trajanju jasno je kako postojeći mirovinsku sustav ulazi u nesigurnost. Primjera radi, prosječno školovanje do završetka petogodišnjeg studija traje do 25 godine, prosječno trajanje umirovljeničkih dana 17 godina, a očekivano je trajanje života u rasponu 80 do 82 godine ovisno o spolu. Dakle, preko pola svog životnog vijeka osoba je prosječno neaktivna i takav odnos teško u dugoročnom razdoblju može izdržati danas postavljeni sustav aktivnosti i umirovljenja. Pored toga ubrzano starenje mijenja i odnose starih i starijih od 65 godina i mlađih od 18 godina, u kojem znatno prevladavaju starije osobe. Prema popisu stanovništva 2021. godine stariji su se od 65 godina približili četvrtinskom udjelu u ukupnoj populaciji, a do popisa stanovništva 2031. godine taj će udio doseći gotovo trećinu u ukupnom stanovništvu i bit će dvostruko više starijih od 65 godina nego mladih do 18 godine. Održivost je u tim odnosima naravno upitna.
- Kakav je utjecaj demografskog stanja na zdravstveni sustav i socijalnu skrb u Hrvatskoj?
Prethodna pojašnjenja vezana za starenje izravno utječu na zdravstveni sustav i socijalnu skrb. Intenzivnom starenju nužno se moraju prilagođavati i zdravstveni sustav i socijalna skrb jer brojnost, sastav i osnovna obilježja populacije uvjetuju zdravstvenu prilagodbu starenju i pratećim bolestima, dok se potrebe za socijalnom skrbi starijih, starih, nemoćnih i samih očekivano povećavaju. Hrvatska je to stvarnost i ona naprosto traži postavljanje demografske problematike u središte nacionalnog interesa.
- Koje su implikacije demografskog starenja na radnu snagu i produktivnost u Hrvatskoj?
Implikacije su kao i kod ostalih sustava izravne i uz postojeću zabludu kako će se problem riješiti neselektivnom i stihijskom imigracijom radne snage. Dugogodišnje je zanemarivanje demografske i uže migracijske problematike došlo na naplatu upravo na primjeru nedostatka radne snage, koja se u svim ekonomskim razvojnim koncepcijama naprosto nije planirala iako je ključni faktor svih djelatnosti. Izostanak demografske i migracijske strategije dovelo je Hrvatsku pred gotov čin ili pred interese agencija za dohvat radne snage i poslodavaca, a kakva će biti hrvatska demografska budućnost ponajmanja je briga istih.
- Kako migracije utječu na demografsko stanje Hrvatske i postoje li razlike između iseljavanja i useljavanja?
Odnos broja useljenih i broja iseljenih bitno se promijenio u Republici Hrvatskoj 2009. i 2022. godine. Naime sve do 2009. godine više se osoba useljavalo na godišnjoj razini u Hrvatsku, nego se iz Hrvatske iseljavalo i uglavnom je pozitivna migracijska bilanca vanjskih preseljavanja bila uvjetovana ratnim i poslijeratnim preseljavanjima. Godine 2009. počinje veće iseljavanje iz Hrvatske od useljavanja i traje sve do 2022. godine i Hrvatsku je u tom razdoblju napustilo preko 350 000 osoba samo po službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, dok je prema prijavljenima u zemljama useljavanja taj broj i preko 500 000 osoba. Godine 2019., 2020. i 2021. broj je iseljenih bio nešto iznad broja useljenih i to je bila najava početka zamjene stanovništva koja je potvrđena upravo 2022. godine s većim brojem useljenih od iseljenih. Tek će kasniji službeni podaci o smjerovima preseljavanja potvrditi nastavlja li se silina iseljavanja hrvatske mladosti i u 2022. i jesu li brojnija doseljavanja posljedica prvenstveno uvoza radne snage. Pretpostavke su nastavka iseljavanja i nastavak useljavanja ili zamjene stanovništva.
- Kako se demografske promjene odražavaju na urbano-ruralnu podjelu stanovništva u Hrvatskoj?
Smjerovi vanjskih doseljavanja uglavnom su prema urbanim područjima, kao uostalom i unutrašnjih preseljavanja pa se koncentracija stanovništva u gradskim aglomeracijskim područjima nastavlja i sekundarno postaje potisni faktor demografskog pražnjenja ruralnih područja. Upravo ta velika koncentracija stanovništva u gradovima i isto tako velika polarizacija hrvatskog državnog prostora u demografskom i razvojnom smislu ubrzavaju negativnosti i potvrđuju potrebu razvojne nivelacije kako bi svi prostori ostali u funkciji.
- Kakav je utjecaj demografskog stanja na planiranje prostornog razvoja i infrastrukturne projekte?
Demografska destrukcija izvan gradskih prostora planske razvojne dokumente pretvara u formalne i jasno naznačuje kako bi se u svim takvim dokumentima upravo demografskoj problematici trebalo pridati strateški značaj. Uzalud svi planski i provedbeni infrastrukturni projekti, mostovi, avioni, autoputovi i slično ako u prostorima kojima su namijenjeni nema stanovništva. Prihvatile su tu činjenicu praktički sve tehničke znanosti pa bi konačno i politički sustav trebao razumjeti razloge i sukladno hrvatskim nacionalnim potrebama djelovati.
- Postoje li regionalne razlike u demografskom stanju u Hrvatskoj i kako se one reflektiraju na regionalni razvoj?
Regionalne razlike su sve izraženije, razdvojenost je sve veća i regionalnom je razvoju nužno potrebna nivelacija i demografski sklad. Konačno nas prihvaćanje stanovništva kao ključnog faktora regionalnog i svakog drugog razvoja i svih djelatnosti oko nas, jedino i može dovesti do osnovnog smisla regionalnog, prostornog, razvojnog i svakog drugog planiranja.
- Kako se demografske promjene odražavaju na obiteljsku strukturu i ulogu obitelji u društvu?
Današnji društveni modernizam odmak je od tradicijskih civilizacijskih vrijednosti na kojima se temeljilo svako društvo i njegovi su negativni tragovi posebno vidljivi u demografskim negativnostima, obiteljskom sastavu i zanemarenim ulogama ljudske populacije, djece i obitelji. Veliki porast jednočlanih obitelji, obitelji bez djece i obitelji s velikom starošću u ukupnoj populaciji jasna je potvrda tog odmaka i nastavka smanjivanja društvene uloge obiteljskih vrijednosti. Naznaka je to puta prema dekadenciji i novim demografskim negativnostima.
- Kakva je uloga demografskih istraživanja i podataka u donošenju politika i strategija vezanih uz demografski razvoj?
Demografska bi istraživanja, projiciranja, postavljanja zakonitosti i uvjetovanosti, utvrđivanja nužnosti postupanja i općenito znanstveno logična predlaganja rješenja trebala biti osnova, temelj ili ključ političkih razumijevanja, prihvaćanja, predlaganja i provođenja revitalizacijskih postupaka u funkciji društvene i prostorne uređenosti i razvijenosti. Pristupanje demografskoj problematici samo po političkom osjećaju i interesu s odmakom od znanstvene logike, ubrzava dekadenciju i poništava znanstvenu osnovu rješavanja demografskog nesklada. Upravo se prema takvom pristupu razlikuju zemlje i revitalizacijski rezultati u njima, a Hrvatska se još uvijek ubraja u zemlje političkog formalizma prema najvažnijoj problematici hrvatske i europske današnjice i sutrašnjice.
- Koje su perspektive za demografski razvoj u Hrvatskoj u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju?
Nastavak političkog formalizma i postupanje samo po političkom osjećaju i interesu uvodi Hrvatsku u neizvjesnu demografsku budućnost, u kojoj se problem nastoji rješavati samo stihijskom neselektivnom imigracijom. Opomene postojeće i dolazeće popisne i demografske statistike nisu za sada osvijestile hrvatske političke izvršitelje, ali bi ih njihovo ubrzanje s negativnih linearnih na eksponencijalne trendove vrlo brzo trebalo. Mirnoću bi konačno u interesu hrvatskog demografskog opstanka i nastavka trebalo zamijeniti sa stručno-znanstvenom logikom i prihvatiti hrvatsko iseljeništvo kao posebno hrvatsko bogatstvo u demografskom i svakom ostalom smislu te kao temelj hrvatske demografske revitalizacije i ukupnog razvoja. Racionalnom i pravovremenom primjenom ranije navedenih modela u 4 zemlje, uz uvažavanje hrvatskih posebnosti, moguće je hrvatsku demografsku budućnost učiniti izvjesnom.
Dr. sc. Stjepan Šterc
Predstojnik Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo i voditelj istoimenog studija
Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu
