8.5 C
Zagreb
Utorak, 23 travnja, 2024

NENAD VLAHOVIĆ: „SPREMAN SAM OSOBNO POSJETITI GLAVNOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA IVANA TURUDIĆA“!

Gospodin Nenad Vlahović potpredsjednik političke stranke HRVATSKO BILO i predsjednik Odbora stranke za državnu upravu i nacionalne manjine koja je ujedno i parlamentarna stranka čiji je zastupnik u saboru gospodin Ante Prkačin. Vlahović je ugledni magistar prava i dugogodišnji član zajednice Srba u Hrvatskoj, predsjednik Nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj i dopredsjednik udruge „Hrvatsko Bilo“ za manjine.

Svakako kao što je svaki put direktan očekujemo i ovaj put takove odgovore od gospodina Nenada Vlahovića. Obradili smo zanimljive teme: SUPER IZBORNA GODINA, GLAVNI DRŽAVNI ODVJETNIK, TESLA BANKA, sudjelovanje u izborima….

Koje je vaše mišljenje kao pravnika i pripadnika nacionalnoj manjini o Ustavnom zakonu i pravima nacionalnih manjina koji je donesen 2002. godine?

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj koji je Sabor donio 2002. godine doživio je izuzetno velike promjene, ne samo u zakonu, nego u svim aktivnostima na terenu u Hrvatskoj koji se odnose na broj pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj koji temeljem tog Ustavnog zakona imaju određena prava, a ta prava su jedna od najbitnijih da mogu imati svog zastupnika u Saboru države Hrvatske.

Upozoravao sam te isticao da je Ustavni zakon doživio jednu izmjenu i dopunu koja je kao ispod stola provučena kroz Sabor gdje je potrebna dvotrećinska većina. I bila je dvotrećinska većina i u tom ustavnom zakonu, unatoč tome što se tražila izmjena i dopuna ili da se ustavni zakon revidira u cijelosti i da se on kao ovakav primjenjuje te da više nema ogledalo stanja na terenu.

Samim time Srpsko narodno vijeće dobilo je status ustavne kategorije, evo kako; predloženi prijedlog da se koordinacija nacionalnih manjina srpske zajednice stavi u odredbu Ustavnog zakona. Bespredmetno je tražiti tko je to napravio, predložio i učinio da se usvoji jer je sasvim sigurno i jasno jer taj i danas koristi sve pogodnosti tog zakona. Ne bi bila tu neka velika ili fatalna greška da je to ostalo tamo da to služi nacionalnim manjinama, no međutim, kroz tu odredbu zakona koji je počinjen kao izmjena i dopuna određene odredbe, nije bitno da ja sad spominjem koja je koja nije, financira se Srpska demokratska stranka. Veliki dio novaca ide iz državnog proračuna, ide za financiranje političke stranke, što je nespojivo s odredbama tog zakona.

Mislim da se zakon inače treba ne samo opozvati, nego ga u cijelosti staviti van snage. Treba organizirati jednu ekipu stručnjaka koja će napraviti određeni prijedlog novog zakona, ako mi moramo imati zakon o pravima nacionalnih manjina, ali taj zakon neće biti ravan Ustavu po stranicama, nego će biti na dvije stranice kako ga ja predlažem.

Po mom prijedlogu koji sam ja već predlagao pred jedno deset godina, nacionalne manjine u Hrvatskoj imale bi pravo na dva zastupnika u Saboru.

To je jedan za srpsku nacionalnu manjinu, a onaj drugi za sve manjine koje sada imaju zajedno pet predstavnika u Saboru.

Broj osam čini najveću količinu zastupnika u jednom parlamentu u bilo kojoj državi u svijetu. To je više neodrživo, stanje se na terenu promijenilo i to su izuzetno veliki troškovi za proračun Republike Hrvatske da se tolika sredstva izdvajaju.

Na kraju, postavlja se pitanje kud su izdvojena sredstva koja pripadaju nacionalnim manjinama, kad su ona utrošena, da li se izvještaji na vrijeme dostavljaju, da li izvještaji odgovaraju svojoj stvarnosti ili ne…  Ja ovo ne govorim pod upitnikom jer sam dosta vremena probdio i znam kako se tu radi i kako se troše određena sredstva. Neka sredstva odlaze neopravdana i to na tisuće i tisuće. Milione i milione tadašnjih kuna odlazilo je da se nije nikada pravdalo.

Jedna manjina, a najveća manjina – zna se koja je, potrošili su tada, imam podatke o tome od ministarstva za financije, 4 milijuna kuna da nikada nisu opravdali kud su potrošili ta 4 milijuna kuna koja su predviđena za nacionalne manjine. To je moj prijedlog i moje mišljenje, da se jednom više stvore uvjeti. A kako da se stvore uvjeti? Mi Ustavnim zakonom prava nacionalnih manjina ne možemo mijenjati i promijeniti ako nema dvotrećinske većine. Najveći rezultat bit će i uspjeh da stranka o kojoj govorimo sada u ovom prilogu, HRVATSKO BILO, da se izbori, da se ostvari nekoliko mandata. Neću govoriti koliko je to brojčano mandata, ali i zajedno u određenim koalicijama danas sutra u Saboru Republike Hrvatske da se stvori jedna dvotrećinska većina i da promijenimo taj zakon. Kad bi promijenili taj zakon, onda bi promijenili sve i mislim da na tom treba raditi. To je moja obaveza koju sam ja dao sam sebi i određenim ljudima i učiniti ću sve da se taj Ustavni zakon promijeni do kraja ili da ga stavimo van snage. A kad govorimo o Ustavnom zakonu onda se  moram dotaknuti nezaobilazne teme o kojoj malo govorimo a to je jedan dokument koji se zove Erdutski sporazum. Erdutski sporazum je međunarodna zajednica diktirala 1996. godine kad je Istočna Slavonija trebala da se konačno, da tako kažem, morski utopi u državu kojoj pripada pod slatkim uvjetom, da se znači vrati vlast na sve što su tada držali određeni načelnici, gradonačelnici koji pripadaju srpskoj manjini. Znači taj sporazum je diktirao uvjete na koji način da se izdaju osobne iskaznice, pasoši od strane Hrvatske države, da se stupi u posjed imovine i tak dalje da se može prebivalište dobiti ili ako netko želi da ode, da se to sve, ta imovinska stvar, da se na neki određeni način regulira i tim zakonom, propisom, a njim su rukovodili i promatrali pripadnici iz inostranstva.

Erdutski sporazum je doprinijelo da se izvrši oslobađanje Istočne Slavonije bez rata, bez metaka, bez pucnjave i da se kasnije sve uklopi u lokalni i državni sistem što je i učinjeno. Prema tome on je odigrao svoju ulogu i on više ne treba da važe.

No međutim zašto ovo govorim? Postala je i postoji još uvijek po meni jako, jako tajna želja da se Istočna Slavonija prihvati na neki način kao neko područje gdje neće biti politička, ali gdje će biti jedna vlast kojom će ipak u većini komandirati oni koji nisu to zaslužili, a kasnije kad se steknu uvjeti da se onda stvori i politička pokrajina koju će, po mom mišljenju prihvatiti međunarodna zajednica.

Prema tome taj isto akt o kome govorimo znači Erdutski sporazum treba staviti van snage. Taj sporazum je učinio za povijest svoju ulogu.

Možemo li očekivat da ćete vi u narednom periodu po samom  stupanju na dužnost novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića ponovo pokrenuti  pitanja o kaznenim prijavama koje ste podnosili po odbačenim predmeta.

Apsolutno da, svih 5 pokrenutih predmeta koji idu u pravcu počinjenja krivičnog djela. Dobio sam nakon jedno dve-tri godine zajedničku obavijest za svih pet pokrenutih pitanja, da izvidima koju su obavljeni nije uočeno nijedno krivično djelo da je počinjeno u ovim predmetima i da nema osnova pokretanja postupka, no međutim ja sam tu mogao reći slobodno jel to je to, ali nije ni da se to ne zna.

Ali ja sam imao informacije i neprekidno ih dostavljao u nadležno tijelo no dobio sam povratnu informaciju preko trećeg, četvrtog čovjeka koji tamo radi da moji predmeti koje pošaljem ne idu u prave ruke, da odlaze u ruke osobe koja je sa dotičnom osobom u jako bliskom odnosu i da činim Sizifov posao, da ništa od toga neće biti.

To me neprekidno potiče da se moram aktivirati ponovo. U pravu se zna ako je počinjeno nekakvo krivično djelo, ako je vođen postupak i završen postupak sa pravomoćnim rješenjem, da se drugi put ne može pokretati postupak ako je negativno.

Ovdje nije pokrenut krivični postupak, nije bilo doneseno nikakvo rješenje o završetku nekog postupka niti rješenje da je izvid napravljen, nego ja sam dobio obavijest kao ono roditelj za malog dječaka iz prvog razreda „Obavještavam Vas da imamo problema. Dođite u školu radi malog dječačića.“ Tako i to sada. S obzirom da postoji zakonska mogućnost da se to obnovi i da ja to pokrenem, ja ću to ponovo i učiniti.

Ponovo ću učiniti jer ta dijela o kojima sam ja tada podnio prijedlog za krivični postupak su zaista učinjena krivična djela. Obzirom da sam po struci pravnik, znam što se trebalo učiniti, a što se nije trebalo učiniti. Znači novoga državnoga odvjetnika očekuju i ovih pet podnesenih predmeta za postupak zbog počinjenja krivičnih djela i neprekidno ću ga poticati da ne zaboravi na njih te osobno najavljujem odlazak kod glavnog državnog odvjetnika.

Koliko po Vama SNV-e i Srpske novosti čine štetu ili dobrobit srpskom narodu koji živi u Republici Hrvatskoj? Jesu li Srpske novosti stvarno u službi srpskom narodu da dobiju informacije koju bi trebali dobit kao manjina za svoj život u Hrvatskoj?

Ovo ne zaslužuje neko veliko sada tu filozofiranje, samo u nekoliko rečenica. Srpske novosti su privatan list, tjednik koji u cijelosti kontrolira predsjednik SNV-a i sve ono što piše u srpskim novostima ne ide u javnost dok on nije to pročitao i dok nije za to dao suglasnost. Ono što bi trebalo pisati i one probleme koje bi povratnici (već sada ih je malo, to je sada sporadično vraćanje ljudi) trebali imati na umu kad se vraćaju i kad dolaze ili što se to radi u srpskoj zajednici, koje aktivnosti se rade, o tome je malo pričano.

To je u prvom redu po meni trebao biti informativni tjednik, tako je to i predviđeno u to vrijeme kad sam i ja bio tamo, to su već godine sada koje su prošle, a ne da to bude politički privatni tjednik koji se bavi sa svim samo ne sa onim što je potrebno srpskoj zajednici i povratnicima koji dolaze u Hrvatsku.

 Možemo li zaključit da Srpske novosti imaju urednika iz sjene, a to će sami čitatelji procijenit tko je urednik srpskih novosti iz sjene.

Tesla banka – vaše mišljenje i vaša aktivnosti, dosada učinjeni potezi od strane vas o pitanju Tesla banke-nastavno na temu koju smo imali u rujnu 2023., energija koju ulažete prema toj problematici, možemo li dobiti opširniju informaciju oko Tesle banke….

A da, točno, uvod je dobar, Tesla banka je subjekt o kojem jedino ja razmišljam u Hrvatskoj i ponovo sam obavezao sebe da nikad ne prestanem govoriti o Tesla banci jer sam tih godina kad se Tesla banka osnivala, kao predsjednik vijeća srpske nacionalne manjine u županiji Bjelovarsko-bilogorskoj dao svoj doprinos i materijalni da se stvori početak te banke. Nije to bio nekakav veliki iznos, ali mi smo sporadično davali kao učešće u kapitalu Tesla banke. Pratio sam Tesla banku jer su mi ostala u sjećanju određena načela. Jedno je načelo bilo da se Tesla banka osniva sa ciljem da povratnike koji dolaze u Republiku Hrvatsku u svoja mjesta, u svoju imovinu, dočekaju određena sredstva koja će im poslužiti da se osiguraju sa najnužnijim predmetima koji su im potrebni, da ne nabrajam koji su to predmeti za početak u životu, a kasnije da Tesla banka pod određenim uvjetima, jako povoljnim, daje određene kredite, da li će oni biti povratni ili nepovratni (ali je bilo govora da će to biti nepovratni krediti) koji će im služiti za nabavku malo težeg poljoprivrednog oruđa; traktori, prikolice i slično te da mogu stvarati sebi normalne uvjete za normalan život. No međutim, Tesla banka je dobila i veliki dio sredstava iz Vojvodine, iz Srbije, od vlade Srbije da ne nabrajam, ne znam koji su to sad točno iznosi, ali to su basnoslovni iznosi da bi se kasnije uključile i pojedine firme iz Hrvatske koje su ulagale u Tesla banku. Primjera radi, bila je i afera oko šećerane u Županji koja je dala tada dva milijuna kuna (to je znatni iznos bio) i koji ih je tražila nazad. Prema članku iz novina, direktor te firme tražio je tada odgovornog čovjeka u Tesla banci koji je tada bio predsjednik Upravnog odbora da mu odgovori šta je sa novcima i gdje su sredstva te tražio povrat. Nikada mu se ovaj nije javio. I kraj priče je da su dvije odgovorne osobe koje su bile u Upravnom odboru iz redova Srbije (jer su po pravilima koja su bila utvrđena, one bile predstavnice onih sredstava koji su utrošili ti donatori Srbije) bile uhapšene i odgovarale su sudski zbog nestalih novaca. Međutim, nikad nitko nije odgovarao za ostala sredstva koja su nestala. Nestala je jedna banka šaptom preko noći.

Tko je odgovoran zna se, tko je bio na čelu Upravnog odbora zna se. Mene sada živo zanima i interesira i na tom ću ustrajati – da li će novi državni odvjetnik koji je sada postavljen, otvoriti predmet Tesla banke, a Tesla banka je imala društvena sredstva, sredstva nisu privatna, društvena sredstva za kojih nema zastare potraživanja. Ja ću poticati i pismenim putem ću poslati novom državnom odvjetniku uz kratko obrazloženje da  pokrene pitanje Tesla banke. Ja nisam u ulozi istražitelja da tražim gdje su, tko je uzeo, šta je uzeo. Ja potičem na otvaranje pitanja krivičnog djela na nestanak sredstava iz Tesla banke. I to ću učiniti odmah, da novoga državnog odvjetnika kad stupi na rad nakon sada 6 mjeseci, to bi trebalo biti tamo negdje u 8. mjesecu, da ga sačeka taj predmet i da ću pitanje Tesla banke postavljati sve dok se ne riješi.

Često ste isticali u emisijama poput Bujice i nekim drugima gdje ste gostovali vezano za kaznene prijave koje ste podnosili. Što se dogodilo s tim vašim kaznenim prijavama koje ste podnosili? Kakav je status kaznenih prijava koje ste podnosili?

Osobno sam u jednoj godini podnio 5 kaznenih prijava, za počinjeno krivično djelo otuđivanja sredstava i dostavio sam ih na zakonom predviđeno mjesto, a to je u državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Živimo u godini koju svi konstantno najavljuju kao super izbornu godina što nam svima daje neki smjer u politici kako bi trebalo biti nešto prijelomno da se dogodi u našoj državi.

Daleko je 2028. kakovo je mišljenje osobno vaše? Iskustvo koje imate kao magistar prava, te sve što ste stekli kroz rad na pozicijama gdje ste radili. Kako gledate u političkom smislu i koja je vaša poruka građanima bilo koje nacionalnosti, od Hrvata, Srba i svih ostalih manjinskih skupina, što i koji je to put, što treba napravit u ovoj super izbornoj godini po vama da bi došlo do nekih promjena?

Uključio sam se nakon jednog izvjesnog vremena i nakon teške saobraćajne nesreće koju sam preživio ponovo jer me unutarnji instinkt nagonio da se uključim i da su promjene evidentne, da nadolaze. Znači predviđam da će se promjene, itekako velike promjene u Hrvatskoj dogoditi na ovim izborima koji su pred nama. Što treba sve učiniti da bi se promjene desile? Prvo i najosnovnije, mislim da moramo povećati izlaske na izbore 55%, učiniti da izbori idu preko 65-70%, a to apeliram na one građane koji dosad ili su ponekad izašli ili uopće nisu izlazili na bilo kakve izbore, pa ni ove za Sabor Republike Hrvatske.

Oni su šansa, oni su nada. Ti građani koji na sebi imaju težinu i obavezu da odrade svoj zakonom utvrđen zadatak da izađu i da glasaju i to za nove ljude. Iz ovog Sabora koji ima 151 mandat neće ući desetak samo, ako građani izađu masovnije na izbore, to će se sigurno desiti.

Među ljudima sam, razgovaram itd. Osjeća se promjena velika, ovoga je dosta ljudima. Ovo što se dešava, svaki tjedan-lopov jedan, to nema kraja.

Oni su shvatili da su to njihovi novci. Mi ne možemo imati veće plaće, mi ne možemo imati veće mirovine zbog toga što nema dovoljno sredstava u proračunu. Ja to osjećam isto. Ja ću pokušati da tamo gdje ću izaći na listi za izbor u Sabor Hrvatske, to je u II. izbornoj jedinici od Đulovca do Dubrave, da prodremo u svaki dom, u svaku kuću, a svi imaju televizor da kažemo tko smo, šta smo, šta želimo, da nitko od nas na toj listi nije nikada bio u Saboru, nije bio čak ni u mjesnom odboru neke općine ili nekog grada. Novi ljudi kroz Hrvatsko Bilo koji će dati garanciju, a daju već garanciju ako su novi da nemaju iza sebe nikakve mrlje, nikakvog djela, čak ni prekršajnoga. Ja to mogu reći za sebe, da nikada nisam bio kažnjavan za ništa i da nemam nikakve mrlje u svome životu, ni radnom ni političkom.

Pozvat ću sve moje prijatelje s kojima se susrećem i s kojima komuniciram da isto učine koji žive na području II. izborne jedinice, da učinimo nekakav jači zaokret ovdje. Dovoljno je dva do tri mandata da bi mogli tu nešto napraviti i da bi mogli sudjelovati u radu Sabora. Ne moramo se zanositi s nekakvim velikim rezultatom i biti razočarani ako on ne bude tako veliki kao što smo se nadali. Prema tome 5, 6, 7 mandata u cijeloj državi, to bi bio već veliki početak za HRVATSKO BILO koji bi u koaliciji danas sutra, ako bi se stekli ti uvjeti i mi bi dobili jednu vlast koja će na kraju preokrenuti stanje u Hrvatskoj. Kako? Zašto? Kratko rečeno.

Hrvatska po meni, na papiru ima pravosuđe, ali pravosuđa nema. Ovo govorim iz mojeg osobnog iskustva jer sam imao pet tužbi protiv sebe da sam klevetao nekoga (zna se koga) i tu sam imao velike troškove koje sam morao snositi. Nema pravosuđa, gleda! Pa kakav je to sud koga vodi sudac pojedinac. Svaki sudac pojedinac, govorim iz iskustva je potkupljen čast izuzetcima ali s takvim se nisam susreo. Tko ima novce taj dobiva spor, bez obzira šta si ti rekao ili nisi rekao. Ja bih odmah promijenio pravosuđe, nove zakone lupiti jednom riječju inicirao reformu pravosuđa, sve.

Moramo, pa tu ima još iz onog sistema sudaca primjera, kad ovo govorim, primjera iz Osijeka na Općinskom sudu. Ja diktiram svoju obranu, sudac spava i onda on mene kazni na temelju odredbe krivičnog zakona koja nije četiri godine na snazi da bi drugostupanjski sud to poništio sve i ponovo bi, i još me odreže sa jakom kaznom. To su sve ljudi pojedinci koji se dadu potkupiti. Ima, ima dobrih sudaca i dobrih sudova, ja sam ih nažalost prošao dosta, no međutim ovo je tako kako sam rekao. Imam papire, imam rješenja, imam sve o čemu govorim. Više ne govorim napamet nego, potkrijepljeno je sve sa dokumentima i papirom. Prema tome, gledajte, pravosuđe i trodioba vlasti. Pa rak rana je ove države trodioba vlasti. Izvršna sudska i zakonodavna. Kako sada da mi dademo prolaznu ocjenu vladi? Ma ova vlada koje je sada nije ni -2 zaslužila. Koji su to zakoni, koji su to po stotine i stotine zakona koje na svakom zasjedanju sabora ona donosi? Pa koji, što se to radi mi to ni ne možemo pratiti, a uvijek se rade izmjene i dopune zakona jer se mijenja nešto što njima nije po volji. Evo tako, mislim da preokret mogu napraviti zajedno sa nama novim ljudima, a to mogu dati samo građani koji nisu dosad izlazili, moramo raditi prvenstveno na tome da se poveća izlaz i da se glasa za nove ljude.

Ovo su izbori novih ljudi. Ja bih to tako od danas i govorio, smatram i uvjeren sam: dolaze novi ljudi.

Pratimo vaš rad godinama godina! Aktivni ste u zajednici, obnašali ste nekoliko dužnosti, a prošao je već cijeli niz izbornih ciklusa. Iz kojih je vidljiva izigranost ili ignoriranje Vas. Niste se pojavljivali na listama dosad. Gdje je problem? Da narod nije imao mogućnost zaokružiti Nenada Vlahovića na izbornom listiću?  Što se događalo u tim prethodnim ciklusima? Najavili ste da na ove izbore izlazite u II. izbornoj jedinici! Možete li nam pojasniti gdje ste bili i što je bio uzrok da niste sudjelovali kao izbor na niti jednoj listi???

Dobro pitanja, pa i za kraj će biti dobro. Na nacionalnu listu nisam izlazio jer sam bio uvjeren i znao sam da uz ovakve uvjete koji jesu prema ustavnom zakonu i prema kandidatima koje je predvodilo Srpsko narodno vijeće, nismo mogli proći i dok god je ovako nijedan drugi Srbin neće moći proći jer postojeća oligarhija na vlasti, ako treba ona će preko noći stvoriti petnaest hiljada, dvadeset hiljada glasova, a mi nismo imali novce i nismo se dali. Ovi neki koji su ulazili u to dobili su po dvije tri hiljade glasova više ne. Znači, to je bilo nemoguće. Drugo, ja sam dva puta bio izigran, ali…. čovjeka nema ali moram reći.

Bez obzira što ga nema ja to moram reći jer je to istina, a pozadina toga svega je vrlo interesantna. Po mene je u dva navrata pokojni gradonačelnik grada Zagreba slao auto u Garešnicu, vozili me da ne kažem kuda sve ne i tepali mi „Neno ideš na listu broj 2 u izbornoj jedinici broj 2, 3, gdje god hoćeš ideš“, a to je bila Bandićeva lista, ne? I sve ja to nabavim, ali eto… evo i zadnji slučaj je isto tako bio.

Mogu ga u 5 rečenica opisati. Sve smo pribavili, odnijeli i dolazili su oni po mene i išao sam radi toga uvjerenja da nisam kažnjavan uvijek i vamo i tamo. Vodili me na ručkove, ljubili smo se skoro, ovo, ono i izlaze liste na objavi koje su već verificirane, izlaze, a na listi Bandić Milan, a nema mene, a kraj priče je sljedeći. On je odigrao rolu po drugi puta sa zna se s kim da se mene zaustavi da ne idem na izbore. Dva puta sam to doživio od jednog čovjeka i dva puta sam mu vjerovao.

Želim sada vjerovati da me nema tko izigrati. Ima, uvijek ima netko da će me izigrati, ali kad bi primijetio da bi netko sad netko  poigravao s mojim imenom i prezimenom ja bih prvi sam odustao.

Čovjek se ne može više ponižavati nego što je ponižen često u svom životu osobito i u radnom i u političkom i u ostalim aktivnostima, udrugama, da ne kažem gdje sam bio i u pčelarstvu i bio sam zamjenik predsjednika recimo, to se ni ne zna, zamjenik predsjednika ribolovnog saveza Hrvatske recimo. Bio sam nekada pasivizirani ribič i tako to sam volio i do tud sam dogurao i u pčelarstvu i u tim udrugama, no međutim sad su druga malo vremena ne mogu se sa svim i svačim baviti. Eto odlučio sam da idem još jednom, vjerojatno će to biti zadnji puta, ako se sad ne uspije ali osjećam sada da su ovo izbori promjene pa da će bit nešto bolje.

Možemo li obećati čitateljima u narednom periodu vaše gostovanje uživo?

Može, prihvaćam ja sve što Vi smatrate da je dobro, a i ja što smatram da je dobro da ljudima govorimo ovo sada jer vrijeme kojega je ostalo malo! Koliko sam informiran da će biti u petom mjesecu izbori, nije bitno kad budu ali u ovoj godini moraju biti. Osnovne i još jako bitne stvari koje se ne mogu govoriti pet mjeseci prije jer ljudi zaborave neke stvari, ako pet mjeseci moraju nešto držati u glavi.

Svakako sam mišljenja da moramo uživo odraditi intervju iza kojeg će se dimiti i pušiti na sve strane. Prema tome, onda se ide u glavu, onda se mora znati šta će se raditi, kako će se raditi, s kim će se raditi, kad, a to će vjerojatno biti  kad se raspišu izbori i prije!

Ne može se nikome klecati, mi nema razloga da nekome klecamo.  Sad već znam te ljude koji će ići na listi i odlučio sam da idem s njima. To su sve čestiti i pošteni ljudi. Nitko nema mrlje na sebi. To treba isticati jer ovo je sada puno mulja i nepotrebne mrlje koje nose ovi koji su po peti puta već u saboru….pa oni zaista više ništa ne mogu. Nisu dali ništa, pa ne mogu dati ni šesti puta ništa. Samo dižu ruke, a to svatko može – dignut ruku. Ima saborskih zastupnika koji nisu u četiri godine progovorili uopće. Čemu on služi i čiji je on? Za koga je on? Zna se, to su od većine koja je dosad bila na vlasti. Ne može saborski zastupnik biti da se ne javi mjesec dana ili na jednoj sjednici. Da ne kaže šta u njegovoj sredini nije u redu, šta bi trebalo inicirati, predlagati.

Odgovore objavljujemo u izvornom obliku i cijelosti bez korekcije u govornom području gospodina Nenada Vlahovića.

Urednik Lili D.

Povezani članci

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime




Pratite nas

933ObožavateljiLajkaj
3,871SljedbeniciSlijedi
950PretplatniciPretplatiti

Zadnje Objave