8.3 C
Zagreb
Petak, 1 ožujka, 2024

IVAN KUJUNDŽIĆ: U najskromnijoj tišini bismo trebali ponizno koračati, s prstima sklopljenim na usnama, jednako Milanović i Plenković i Penava i Karamarko.

Ivan Kujundžić poslao je snažnu poruku koja se tiče nedavne rasprave oko Vukovarskog plakata. Kroz svoj esej, ističe potrebu za jedinstvom i pijetetom u obilježavanju Dana sjećanja na Vukovar, neovisno o političkim ili stranačkim podjelama.

Naglašava da dizajn plakata, iako izazvao polemike, ne bi trebao biti razlog za zabranu slobode izražavanja. Kujundžić kritizira one koji pokušavaju ograničiti slobodu govora i izražavanja i smatra da takvi potezi podsjećaju na ostatak komunističkog sustava.

U svojem tekstu, Kujundžić također spominje potrebu za podrškom novom zakonu o hrvatskom jeziku, ističući važnost očuvanja hrvatskog jezika i kulture. Na kraju, naglašava važnost zajedničkog odavanja počasti svim hrvatskim ratnicima i nevinim žrtvama Domovinskog rata.

PRENOSIMO U CIJELOSTI:

 U NAČELU, VUKOVARSKI PLAKAT, A ŠTO?

 Dok se, u Srbiji naprednjački “akademizira” kultura četništva do muzeologije čiki Draži, političkim kompleksašima, u Hrvatskoj smetaju pripadnici HOS-a, ljetos u Kninu, a sad na čelu kolone sjećanja, u Škabrnji i Gradu heroja, u Vukovaru!

Što tu ne valja i koga zapravo plakati vrijeđa ili tko komu oko plakata podvaljuju i smeta?!

Dobro je što se ratnik i ministar branitelja Tomo Medved nije dao uvući udbašiji u meritum plakata jer niti trebamo dva plakata niti dvije kolone ikad više, već pozvao sve kojima je Hrvatska u srcu da dođu dostojanstveno i poklone se žrtvama, u Vukovar i Škabrnji.

Dan sjećanja na žrtvu Grada Heroja, doista treba biti dan zajedništva i pijeteta, oslobođen bilo čijeg kompleksa, politikantstva i uskorgudnog strančarenja, a ponajmanje je to sada korisno HDZ-u kao i usitnjenoj i atomiziranoj hrvatskoj desnici, koja bi morala graditi zajedništvo, kako ih ne bi nadmudrili (s)rodno zeleno-crveni, u izbornoj godini, kao svaki put po “pravedniku D’Hondtu” modelu i ostali kratkih rukava.

Stoga, u najskromnijoj tišini bismo trebali ponizno koračati, s prstima sklopljenim na usnama, jednako Milanović i Plenković i Penava i Karamarko.

 Dizajniran autorski i simbolično, plakat nema ništa što bi na njemu bio zakonski suspektno.

A onima koji bi sad bez malo zdrave pameti ponovo uvodili delikt mišljenja i zabrane, slobodu govora i izražavanja, bilo kroz književnost, glazbu ili općenito umjetnost, pjesmu ili stih pa i ovogodišnji dizajn Vukovarskog plakata, treba poručiti kako nas podsjećaju na ostatke natruha komunističkog sustava i tog mentalnog sklopa!

Ma zapravo takve bi glave trebalo lustrirati, trebalo bi im jednako tako oduzeti pravnu sposobnost obnašanja javnih dužnosti, baš onako kako bi oni željeli oduzeti slobodu govora i izražavanja pojedincima, koji osim pjesme, stiha ili dizajna, nikom ne čine zlo, barem ne tako da bi se juridički moglo i trebalo kvalificirati pod nekom organiziranom skupinom, koja planira nekom počiniti zlo.

I dosta je tog lova u mutnom i lova na vještice!

U nedostatku kvalitetnih sadržaja i odgovora, više od četvrt stoljeća za uređenjem Domovine, pojedini političari poigravaju se sudbinama naroda i ljudima, koji se vesele, navijaju, proslavljaju ili komemoriraju, pjevaju ili crtkaraju…

O’ Bože, pa što nam se to događa?

Na ovogodišnjem vukovarskom plakatu, koji je podigao toliko prašine, nisu puke brojke i slova već se na njemu nalaze stvarni životi pohranjeni u nacionalnoj memoriji, fotografije teških životnih sudbina krvavih prizora razaranja ratnog Vukovara, sa slikama poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.

U njemu nema ništa sporno osim drugog slova u, u nazivu Grada Heroja.

A što bi trebali ćirilično Y na mjesto latiničnog U, ili staviti sliku Pupovca, kako provokativno baca vijenac, u Dunav?!

Što to smeta yugo-udbašima i njihovim flancima.

Tako neprobavljivo iritabilno, do puknuća čira, im je na plakatu vodeni žig, loga HOS-a, što ih podsjećaju ne samo na ljute ratnike, u otporu crvenoj zvijezdi, JNA i srbočetničkim kokardama Belih orlova već i isljučivo na ustaše.

E’ pa to vam neće proći, jer konačno jednom će te morati prihvatiti da Hrvati komemoriraju sve nevine žrtve bez obzira na nacionalnost i vjeru, a da najviše cijene nemjerljivi doprinos hrvatskih ratnika i njihovih postrojbi u sastavu ZNG-i i HOS-a, koji se ničim ne vežu s II.sv. ratom, već pobjedničkim osloboditeljskim Domovinskim ratom, jednako, u Vukovaru, Škabrnji ili Oluji.

U načelu se dakle, slažemo i kako slovo u , u Yugo semiotici, djeluje kao vrag, uznemirujuće ali bi se tu moglo pronaći zanimljive rješenja i uzbudljive, i oprečne reakcije.

Ima tih znakova na pretek u svijetu od onoga na “Banovu”, u Münchenu, znaka Ubana pa do ovog vukovarskog plakata, u kupusištu glava političkih mediokriteta na stotine ih je…

Kritike medija, do fascinacija pojedinim primjerima designa, ne tuzemnih, jer moš mislit; neki naš logo sa inicijalom slova U?!

Milina, opa Miky Marica i u pržun!

Ali onih “inostranih”, sa semiotički prepoznatljivim slovom U ima na pretek, i to njihovo porijeklo bi valjalo Šeksu dati da istraži, locirati i nazdravi…

Ne, ček, ček, stvarno, pa ima jedan posebno zanimljivim i uzbudljiv znak U, onaj na kapi Sirene Williams, uh prava sirena, ali tko bih ju skinuo (mislim kapu)?

Tih resursa je na sijaset po svijetu, a što ćemo i s USA, pa Ujević, e da neki su to pukim slučajem riješili s Vujević, ali kako urazumiti ove pjesnike, ne bih ih sam Bog natjerao da zamjene U, u V pa ni moji Kujundžići, odmah do K im je U, itd…

Užas da ti glava pukne od ustaških slova, što unutrašnjih semiotičkih neprijatelja to više i onih vanjskih…

Ali možemo li to riješiti kako bismo ugodili Yugićo-udbaškoj unučadi i pra-prau-yu-nucima?!

Jedino novim zakon o Hrvatskom jeziku, koji je u proceduri, nadam se u duhu svega pozitivnog znanstvenostručnog, onog nastalog kroz nacionalnu povijest, uklesanog i napisanog u glagoljici i latinici.

Sva akademska i politička elita, parlamentarne stranke i hrvatska kulturna javnost, dužni su i trebaju podržati prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku, koji je upućen od Vlade Republike Hrvatske preko Trga Svetog Marka, u Hrvatski Državni Sabor, u proceduru, u kojoj bi s posebnim senzibilitetom filološke kulture treba svatko dati svoj doprinos, za sve što je u duši hrvatskog jezika, živo i naše; jer jezik je živi organizam, tako nas je učio prof. Rafael, ne Boban, oni Spaić i reče nam; kako je jezik pitak kao mliko, materinji, onaj s kojim rastemo i razvijamo se i koji nas uspostavlja malim homo-erecto-oratorima.

I na koncu, posebno važno je ne ostati bez tog jednog slova, u zakonu, sačuvajmo ga od političkih mediokriteta i falš interpretatora, džeparoša i hulja, jer to nije samo puko ustaško slovo već bitan samoglasnik i graf, u narodnoj glagoljičnoj inačici likovni ovako ⱆ, ili latiničnoj verziji.

Na dizajnu vukovarskog plakatu samo yugo-mozgovi iz prve i jedino uoče jednakije slovo U, kojeg bi sada apatridi propale im Yuge, ne vratili Medvedu na doradu već pocepali i plakat kao i organizaciju ovogodišnje; KOLONE SJEĆANJA, U VUKOVARU!

U Vukovar ili Škabrnju, baš stoga, dođimo dostojanstveno, i s pijetetom ne mjereći kuruze kako reče gradonačelnik ali i ne umanjujući doprinos bilo koje postrojbe koja je dala veliki i nemjerljiv doprinos u Domovinskom ratu.

Stoga na razmišljanje, kako bi se i čelo kolone s ratnim postrojbama od ove moglo godine rotirati ratnim postrojbama.

Ove godine na čelu kolone su pripadnici HOS-a, koji su doista dali svoj veliki doprinos obrani Vukovara i Hrvatske, a

njih se posebno nastoji izostaviti, kao ljetos u Kninu, a ovo je očito reakcija na ljetošnju svinjariju i to ne smijemo prihvatiti u daljnjoj praksi obilježavanja Dana pobjede ili sjećanja.

Ako postoje određeni prijepori s Hosovcima njih treba riješiti u dijalogu pameti, a ne nečijeg ega, bilo Milanovićevih uvreda s pločom poginulih HOS-a; u smeće ili ljetošnjih balvan sačekuša Skejinih pred Kninom?

Ako bismo i s plakata i abecede izbacili slovo U, uvijek će nam reći kako smo ustaše jer slova i znakovi nisu ovdijen bitni, ovdje su bitne samo zle namjere, bijesnih negatora sveukupnog hrvatstva.

Dođimo odati počast svim hrvatskim ratnicima posebno onima koji su položili svoje mlade živote na oltar domovine Hrvatske kao i svim nevinim žrtvama, u obrambenom i Domovinskom ratu!

Izvor: Ivan Kujundžić

https://www.facebook.com/ivan.kujundzic.3511?locale=hr_HR

Urednik Nikolina B.

Povezani članci

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime




Pratite nas

933ObožavateljiLajkaj
3,871SljedbeniciSlijedi
950PretplatniciPretplatiti

Zadnje Objave