8.3 C
Zagreb
Petak, 1 ožujka, 2024

Darijo Žepina: Briselski paž Plenković podržava potencijalne teroriste

MIGRANTI ILI TERORISTI?

Prenosimo tekst u cijelosti, zamjenika predsjednika HRB-a Darija Žepine , koji daje svoj doprinos raspravi o pitanju migracija u Hrvatskoj. Dok se vladajući, oporba i mediji često pozivaju na “migrante,” Žepina postavlja ključno pitanje: “Migranti ili teroristi?”

Ukoliko baš želimo inzistirati na strogim definicijama, ‘migrant’ je termin koji podrazumijeva osobu koja trajno mijenja svoje prebivalište, najčešće u potrazi za boljim zaposlenjem i životnim standardom. No, što se događa s osobama koje ilegalno prelaze granice europskih država, uključujući Hrvatsku?

Na početku ih se nazivalo “izbjeglicama,” ali kako je postalo jasno da većina tih osoba nema status izbjeglica i često dolaze iz područja bez ratnih sukoba, termin “migranti” postao je sveprisutan. Bez obzira na naziv, činjenica ostaje da ovi pojedinci ilegalno prelaze granice i ostavljaju za sobom trag destrukcije, krađe i nepoštivanja privatnog vlasništva.

Što se događa kada se nastane u odabranim državama? Često se ne mogu očekivati asimilacija, usvajanje jezika i kulture, niti poštivanje europskih vrijednosti. Štoviše, na brojnim prosvjedima koji ovih dana poput valova zapljuskuju Europu i na kojima u velikim brojevima sudjeluju upravo migranti, možemo primijetiti razinu nepoštivanja prema društvu u kojem su stigli.

Ističe važnost razlikovanja između izbjeglica i onih koji nelegalno prelaze granice te postavlja pitanje kako su takvi pojedinci uspjeli prijeći granice unutar Schengenskog prostora. Osim toga, ističe da su počinitelji terorističkih napada u Europi često korišteni “migrantskom rutom.”

Također kritizira postupanje vlasti i političara koji, umjesto da oštro suzbijaju ilegalne ulaske, često izdaju dokumente koji omogućuju slobodno kretanje “migrantima” unutar Schengenskog prostora.

Također, Žepina se pita tko ima koristi od takvih politika i odgovara da slaba Europa postaje ovisna Europa, što je u interesu globalnih centara moći. Kroz nekontrolirane migracije, europska društva narušavaju svoje jedinstvo i snagu, što rezultira slabljenjem lanca europskih država.

Ovaj tekst ističe ozbiljne izazove sigurnosti i pitanja identiteta unutar Europske Unije, s posebnim naglaskom na Hrvatsku, dok se suočava s problemom ilegalnih migracija i terorizma.

MIGRANTI ILI TERORISTI?

Potaknut izjavama velikih ‘stručnjaka’ za nacionalnu sigurnost, kako iz redova vladajućih, tako i iz redova oporbe, na temu ‘migranata’, odlučio sam pridonijeti svoj obol ovoj temi. ‘Migrantima’, nazivaju ih naši vladajući, oporba, pa i mediji, a ja ovom prilikom postavljam pitanje ‘MIGRANTI ili TERORISTI’?

Ukoliko baš želimo inzistirati na strogim definicijama, ‘migrant’ je termin koji podrazumijeva osobu koja trajno mijenja svoje prebivalište, najčešće u potrazi za novim zaposlenjem ili drugačijim životnim standardom. Dobar primjer ‘migranata’ su naši brojni Hrvati koji su se u proteklim godinama odselili u Njemačku, Austriju ili Ujedinjeno Kraljevstvo, i tamo su se prilagodili društvenim uređenjima i normama, naučili jezik i usvojili kulturu, zaposlili se te naposljetku postali ravnopravnim članovima društva. ‘Izbjeglica’ je osoba koja je protiv svoje volje prisiljena napustiti svoju državu, što zbog rata, što zbog represivnih političkih režima. Ako itko poznaje srž značenja riječi ‘izbjeglica’, poznaje je naš narod. Prisjetimo se godina Domovinskog rata i kolona naših izbjeglica, iz raznih dijelova Hrvatske, koje su srbočetničke horde protjerale naše obitelji s njihovih ognjišta. Izraze tuge i očaja na licima naših ljudi ostala su urezana u sjećanje naše nacije – a možda su baš i zbog tog bolnog kolektivnog sjećanja Hrvati stasali u naciju koja je uvijek bila spremni pomoći onima koje su zadesila ratna stradanja i nedaće.

No, što je s ljudima koji već godinama ilegalno prelaze granice europskih država, pa tako i naše Hrvatske? Na samim počecima nazivalo ih se ‘IZBJEGLICAMA’, no kada su tvorci tog narativa shvatili da priča više ne drži vodu i da među tim izbjeglicama prevladavaju mladići i muškarci u najboljim godinama života, koji pristižu iz područja nezahvaćenih vihorima rata, odjednom ih se počelo nazivati ‘MIGRANTIMA’. Koji god naziv im mi pridodali, to ne mijenja činjenicu da oni prelaze državne granice na ilegalan način i da u potrazi za svojom novom domovinom ostavljaju za sobom trag destrukcije, krađa i nepoštivanja privatnog vlasništva.  A kada se u odabranoj državi oni i nastane, od njih se ne može očekivati asimilacija i usvajanje naših jezika i kulture, a kamo li demokršćanskih načela koji tvore temelj naše europske zajednice. Dapače, na brojnim prosvjedima koji ovih dana poput valova zapljuskuju Europu i na kojima u velikim brojevima sudjeluju upravo migranti, možemo primijetiti razinu nepoštivanja koje ova skupina gaji prema našem društvu. Na licima im možemo iščitati tek mržnju i bijes spram kršćana i naših vrijednosti.

Uz rizik da ću na sebe navući bijes i osude lažnih moralista i lažnih liberala, koji će me spremno optužiti za raznorazne ‘-fobije’, netrpeljivost i pomanjkanje suosjećanja, tvrdim da je došlo krajnje vrijeme da one koji prelaze državne granice ilegalno, bez dokumenata, napokon počnemo nazivati njihovim pravim imenom.  Svidjelo se to nama ili ne, to su KRIMINALCI, i to kriminalci koji su potencijalni TERORISTI i počinitelji najtežih zločina unutar Schengenskih granica.

Nije tajna da su počinitelji najtežih terorističkih napada po Europi,  mahom te ‘uboge izbjeglice’, od kojih su mnogi u Europu ušli upravo tzv. Balkanskom rutom, odnosno preko teritorija Republike Hrvatske. To znamo sa sigurnošću jer su ti počinitelji kriminalnih radnji bili evidentirani od strane naše policije. No, kako je moguće da su ovi pojedinci, kriminalnih karaktera i kriminalnih namjera, uspjeli prijeći brojne kilometre i državne granice unutar naše drage i štićene Europske Unije?

Kada netko prelazi državnu granicu mimo legalnih graničnih prelaza i pri tome još nema nikakve dokumente, taj pojedinac čini teško kazneno djelo ilegalnog prelaska državne granice. Zdravi razum nalaže da se takva osoba ili osobe se uhićuju i procesuiraju, međutim u slučaju ovih ‘migranata’izdaje im se dokument s kojim se mogu sedam dana slobodno kretati unutar Schengena. Takav je naputak i takva je procedura. Prilikom evidentiranja osobnih podataka dotičnih ‘migranata’ policajci moraju – pazite, MORAJU! – vjerovati iskazima takvih kriminalaca, jer oni ne posjeduju nikakav dokument kojim bi potvrdili svoj identitet. Tada slijedi možda i ponajveći šok, jer nekim čudom većina tih muškaraca se zove istim imenom i prezimenom, i mahom su svi mlađi od 18. godina, te se samim time procesuiraju kao maloljetnici u slučaju počinjenja ikakvog kaznenog djela. Sve te nebuloze naši policijski službenici MORAJU priznati kao relevantne i važeće činjenice, te ‘migrantima’ izdati dokument za boravak unutar Schengena u trajanju od sedam dana.

Iz razgovora s bivšim kolegama shvatio sam da se osjećaju poniženo, uvrijeđeno, a napose šokirano, što nakon dugih godina rada u sprječavanju počinitelja u izvršenju kaznenih djela, oni su primorani postati tehnički supočinitelji istih – a sve kako bi naša Vlada dodvorila Ursuli von der Leyen u provođenju suludih politika koje će zasigurno uništi sve vrjednote koje se stoljećima baštine u kršćanskoj Europi.

Italija i Slovenija su postupile mudro i privremeno suspendirale Schengenski režim i nanovo uspostavile granične kontrole. Zašto su se nama bliske države odlučile na taj potez? Slovenija već duže vrijeme upozorava na propusnost Hrvatske granice i neprovođenje Schengenskih protokola od strane naše države. Svesrdno su nam Slovenci nudili i pomoć u rješavanju tog pitanja, što su naši poltroni s gnušanjem i posebnom dozom bahatosti odbili, tvrdeći da je ‘sve pod kontrolom’. Istina je da s dolaskom slovenske ispomoći ne bismo tako olako mogli u našu zemlju uvoditi ljude loših namjera i upitnih karaktera i tako provoditi interese Ursule von der Leyen. Iako mi svojim postupcima gotovo pa potičemo ‘migrante’ u njihovim ilegalnim radnjama i prelasku hrvatske granice, naši vladajući još uvijek tvrde kako visoka propusnost naših granica nije utjecala na odluku Slovenaca i Talijana da suspendiraju Schengen.

Gotovo cijela Europa je digla stupanj ugroženosti na srednju ili visoku razinu, ali ne i mi. Kod nas nema ugroze, mi smo zemlja sigurnosti i blagostanja, zar ne? Talijanska obavještajna služba nas tako upozorava na prisutnost Islamskih terorističkih ekstremista na području susjedne nam BiH, dok nas naše službe umiruju i tvrde da nema prave opasnosti. Iako osobno ne vjerujem da su Talijani bolje upoznati s razvojem situacije u BiH nego naša obavještajna služba, podizanje stupnja ugroženosti u Hrvatskoj ne bi nam bilo naodmet. Međutim, to bi dovelo do bolje zaštite državne granice, a tim činom bi se zasigurno zamjerili von der Leyen.

Kada je netko od novinara upitao našeg predsjednika Vlade zašto tzv ‘zelenu“ granicu’ s BiH ne štitimo ‘žilet’ žicom, isti je odgovorio da to ne želi učiniti jer u BiH žive Hrvati. Isti čovjek koji je dopustio šikaniranje i zlostavljanje Hrvata u BiH, sada se sjetio da tamo živi i hrvatski narod čije pravo na prelazak granice treba štititi – o dozi licemjera u ovom slučaju se ne treba niti raspravljati. Gospodine Plenkoviću, Vama na znanje, Hrvati iz BiH ne prelaze granicu s Hrvatskom po šumama i gorama, već na legalnim graničnim prijelazima, kao i svi ostali civilizirani ljudi.

Naše granice, posebice tzv ‘zelene granice’, nezaštićene su pred najezdom imigranata, a ne Hrvata iz BiH. Osjećaj nesigurnosti se uvukao u naše državljane koji žive u mjestima uz granicu i uz rute kretanja ‘migranata’ i zasigurno već dobar broj naših sugrađana razmišlja o tome da uzmu stvar u svoje ruke. Kao da su naši političari osjetili tu potrebu naših građana da zaštite svoje i sebe, pa tako zadnjih dana slušam izjave oporbenih zastupnika u Hrvatskom saboru na temu sigurnosti hrvatskih granica. Ostao sam oduševljen brojem ‘stručnjaka za nacionalnu sigurnost’ koji obitavaju u našem Saboru, ali ću se suzdržati da ovdje ne iznesem svoj stav o tim jeftinim populistima. Držat ću se one dobre stare izreke, koje bi se i oni trebali držati: ‘Nekada je pametnije šutjeti.’ Zaista, neki su od njih napravili i korak dalje od pukih govora i najavili samoorganiziranje naoružanih straža, a takve izjave možemo okarakterizirati ne samo kao jeftinim populističkim potezom, već i kao poticanjem na kazneno djelo.

Drugi se, pak, zalažu za izvođenjem Hrvatske vojske na državne granice.

Tvrdim da ne postoji potreba za vojskom (a još manje za samoorganiziranim naoružanim stražama), jer je Hrvatska policija itekako spremna i sposobna zaštiti državnu granicu – ali im se to treba dopustiti. Zakoni i propisi koji reguliraju pitanje zaštite državne granice su dobri i provedivi, ali policiju treba pod hitno maknuti iz ruku politike i prestati im nametati postojeću politiku propuštanja migranata. Zaista, što nam vrijedi i policija i vojska na granicama ako se još uvijek dopuštaju ilegalni i nezakoniti ulasci u našu državu, mimo graničnih prelaza?

Na kraju, kako bismo ga zaista razriješili, upitajmo se i o korijenu ovog problema. Kome je u interesu da se dopuštaju ovakvi nelegalni ulasci u Hrvatsku? Iz onoga čemu smo svjedočili do sada, izvidno da je Ursula von der Leyen nastavlja politiku Frau Merkel, koja je od naše države već na samim počecima htjela načiniti hot spot za izbjeglice (i to je zahtjev kojem se, na moje sveopće iznenađenje, Vlada Zorana Milanovića svojevremeno uspjela othrvati). Trenutni vlastodršci, na čelu s briselskim pažom Plenkovićem, ovu politiku sluganski provode. Von der Leyen je u posljednje četiri godine financirala dolazak milijuna ljudi iz trećih zemalja na teritorij EU, i to kroz zloupotrebu socijalnih fondova Unije. Tako, dok se trenutna talijanska vlada bori s ilegalnim ulascima u Italiju i nadzorom hot-spotova poput Lampeduse, von der Leyen financira brodove koji prevoze te iste ilegalce na talijansku obalu. Pametnome dosta.

Imamo dojam kao da svjedočimo petokolonaškim djelovanjima unutar same Unije. Zašto Ursula von der Leyen, koja je na čelu same Unije, radi protiv njenih interesa i protiv interesa njenih građana? Odgovor na ovo pitanje nije veliki misterij. Slaba Europa je ovisna Europa, a cilj je Amerike i globalističkih centara moći jest spriječiti Europu da postane u potpunosti neovisna u svim segmentima i da se pozicionira kao gospodarska i vojna velesila. Svatko tko posjeduje imalo oštroumnosti primijetio je da se Europa već godinama sustavno i planski oslabljuje, a poticanje migracije i uvoza milijuna lažnih ‘izbjeglica’ i ‘tražitelja azila’ koji u europskim državama nastoje nametnuti svoje životne, kulturne i vjerske (ne)vrijednosti, narušava jedinstvo i snagu naših društava.

Zapamtite: ‘Lanac je jak koliko i njegova najslabija karika’, a u lanac se europskih država – pa i naše Republike Hrvatske– putem nekontroliranih migracija uvode se hrđave, klimave i slabe karike.

IZVOR: Hrvatsko Bilo Darijo Žepina zamjenik predsjednika HRB-a

 

Urednik Nikolina B.

Povezani članci

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime




Pratite nas

933ObožavateljiLajkaj
3,871SljedbeniciSlijedi
950PretplatniciPretplatiti

Zadnje Objave