U tekstu gospodina Damira Katulića, postavlja se niz dubokih pitanja koja se tiču sadašnjosti i budućnosti Hrvatske. Katulić ističe da država prolazi kroz fazu sazrijevanja i postavlja ključna pitanja: gdje se Hrvatska nalazi danas, što je postala u odnosu na svoje ideale iz Domovinskog rata i kamo ide?
Osvrćući se na činjenice, ističe da je Hrvatska neovisna i suverena država, članica UN-a, EU-a i NATO-a, ali suočava se s izazovima poput gospodarskog zaostajanja i demografskih problema. Postavlja pitanje je li današnja Hrvatska ispunila očekivanja onih koji su sudjelovali u Domovinskom ratu te kritizira političke elite i njihovu tendenciju da se ponašaju kao “izgraditelji” na račun poreznih obveznika.
Na kraju, gospodin Katulić postavlja pitanje budućnosti Hrvatske i potiče čitatelje da razmisle o svojim željama i očekivanjima za zemlju u 21. stoljeću te odluče kako će se izraziti na predstojećim izborima.
Ovaj uvod postavlja važna pitanja o identitetu i smjeru Hrvatske, potičući čitatelje na dublje razmišljanje o budućnosti svoje države.
S obzirom da voda u klepsidri aktualne vlasti pomalo ali neumitno istječe, te se slijedeći izbori približavaju sve ubrzanijim protokom vremena, posljedično se, gotovo imperativno, nameću tri pitanja: gdje smo to mi danas (kao država), što smo postali (pogotovo u odnosu na ideale koje smo baštinili tijekom Domovinskog rata) i kuda mi to uopće idemo?
Naime, naša država odavno je izašla iz svoje adolescentske faze, i polako uplovljava u „najbolje godine“. Preživjeli smo rat i razne druge nedaće (Covid, potrese, poplave, požare, nogometni debakl sa Wellesom…), i odavno se ne možemo, realno i ljudski, pozivati na probleme koji nam stvaraju drugi te time pravdati svoju situaciju (komunisti, Srbi, UDB-a, Masoni i slični). Došli smo do povijesne čistine i sad smo sami sa sobom i svojom državom. I što sad?
Da bi dobili odgovor na ovo pitanje prvo pokušajmo postići konsenzus oko nekih nespornih činjenica. Dakle, gdje smo mi to danas? Danas je Hrvatska neovisna, suverena država, primljena u UN (dakle praktično priznata od svih 193 država svijeta), članica EU (gospodarsko/politički klub od 27 država) i članica NATO-a (jedna od 30 sljedbenica glavne članice ove organizacije). Istodobno, Republika Hrvatska je, za 2022 godinu, na 78. mjestu liste GBP-a po glavi stanovnika u svijetu (izvor; Svjetska Banka) odnosno 25. mjestu po GDP-u među zemljama EU (izvor; EU Statista). Dobro, na repu smo EU po gospodarstvu (slična je situacija i sa tehnološkim razvojem, financijskim aktivama države, stupnju korumpiranosti državnog sustava, stupanj slobode medija, broj beskućnika nam je nedefiniran itd. – svi koji se znaju služit Internetom mogu vrlo jednostavno doći do ovih i drugih sličnih podataka), odumiremo i iseljavamo se rapidno (demografija nam je katastrofa), ali(!) većinom nismo gladni (imamo turizam/apartmane uz rođake u Njemačkoj i Irskoj, a do nedavno imali smo i svinje dok nam ih nisu eutanazirali). I što je najvažnije, ne pucaju po nama. Dakle, dobro je!
No, da li je Vaš život doista Vama zadovoljavajuć? Svi gore navedeni podatci su vrlo lako provjerljivi i kvantitativno definirani stoga ne bi uopće trebali biti predmet rasprave. Tu smo gdje jesmo. No sada dolazim do pitanja broj dva. Da li je današnja Hrvatska doista ima formu i sadržaj države koju ste Vi željeli? Pogotovo Vi pripadnici oružanih snaga RH u Domovinskom ratu? Dali li smo doista željeli državu kojom upravlja nepogrešivi Faraon (svih 28 ministara su smjenjivi ali on nije), državu gdje bahatost i egoizam predstavljaju vrlinu (jer…eto, nema nitko bolji) a ne predmet gnušanja i srama, državu gdje je oporba od vlasti ocijenjena kao „paraziti i sitnež“ (molim obratiti pažnju na vokabular). Da li sadašnja Republika Hrvatska doista predstavlja Vaše želje i potrebe? Ako da, onda daljnji tekst nema smisla. No ukoliko je Vaš odgovor ne, onda, molim Vas, nastavite sa čitanjem.
Jedan od dominantnih trikova svih političara (pogotovo u totalitarnim državama) je; „mi smo izgradili“. Mi? Oprostite gospodo (i drugovi) s čijim ste to novcima vi to izgradili? Otvaranje dionica cesta, presijecanja vrpca u tvornicama i ispred liftova je više toliko profano i jadno da nema smisla ni komentirati. Sve što je „Vlast“ uložila su novci poreznih obveznika RH. I umjesto de je izgradila i duplo više vrtića, bolnica i tvornica oni se „busaju u prsa“ sa nečim što je u elementarnoj domeni njihovih zaduženja (ako je jedan kolač vrijedan 10 kuna, a vi imate od građana zarađenih poreznih 100 kuna – upravo za kolače – i pri tom kupite/proizvedete samo 2 kolača a s tom informacijom se dičite na sva zvona i puni su vas mediji, to samo znači da ste „zamračili“ 80 kuna…ili Eura – prebacite to na milijune). Ovo je otprilike odgovor na pitanje – što smo postali. Nažalost, veliku žalost, postali smo koruptivna, partijska korporacija.
I sad, poštovani državljani ove zemlje, dolazimo do zadnjeg pitanja. Kuda mi to uopće idemo? Kako Vi zamišljate Republiku Hrvatsku u 21 Stoljeću? Da li želite postati HDZ-libanska tvorevina ili mislite da možemo nešto bolje? Želite li da Vam se djeca vrate iz Irske/Njemačke… ili ne? Da li vjerujete u kreiranje ove zemlje za budućnost ili…doista ne prepoznajete bilo hrvatskog naroda?
Mislite li da Hrvati doista moraju ponovo proći cijeli put (barem mentalno) od Tomislava (okrunjen 925, god.) preko hrvatskih „Kneževina“, „Pacta Conventa – 1102 god.“, pobune protiv Franaka …i cijele povijesti, da ne nabrajam, do „Križnoga puta“ 1945. god. kako bi shvatili što je to zapravo imati svoju državu?
Izbori su pred vratima. Odluka kako ćemo daje je pred Vama.
Sudbinsko pitanje je… Quo vadis Croatia?
mag. dipl. Damir Katulić
