Ponedjeljak, 16 rujna

Rodna disforija i spolna tranzicija teme su koje značajno dijele naše društvo, primarno zbog aktivista koji nametljivim ponašanjem čine golemu društvenu štetu!

Rodna disforija (odnosno spolna disforija, eng. gender identity disorder) uključuje snažan i postojan osjećaj da se anatomski spol osobe ne podudara s unutarnjim osjećajem sebe kao muškarca, žene, miješanog, neutralnog ili nekog drugog (rodnog identiteta).

Taj osjećaj neusklađenosti uzrokuje značajan stres kod osobe ili uvelike umanjuje sposobnost svakodnevnog funkcioniranja.

Poremećaj rodnog identiteta je snažno, trajno stanje identifikacije sa suprotnim spolom kod kojeg osobe vjeruju kako su žrtve biološke pogreške te da su okrutno zarobljene u tijelu koje ne odgovara njihovom subjektivnom spolnom identitetu.

Ljudi s rodnom disforijom često vjeruju da su žrtve biološke nesreće te da su okrutno zatočeni u tijelu koje nije u skladu s njihovim subjektivnim rodnim identitetom.

Osobe s najizraženijim poremećajem spolnog identiteta nazivaju se transseksualnim, odnosno transrodnim osobama.

Međunarodna klasifikacija bolesti – temelj liječenja postaje temelj problema

U Hrvatskoj se za liječenje koristi međunarodna klasifikacija bolest 10 prema kojoj je “transseksualizam” klasificiran u sklopu “poremećaja spolnog identiteta”, a sve skupa u poglavlju 5. pod nazivom “mentalni poremećaji i poremećaji”.

Vanjska poveznica: MKB 10 – poglavlje 5.

U svijetu se već koristi međunarodna klasifikacija bolest 11 u kojoj  postoji novo poglavlje naziva “seksualno zdravlje”. Transrodnost je, prema toj klasifikaciji, uklonjena s popisa mentalnih bolesti Svjetske zdravstvene organizacije…ali ne i u Hrvatskoj, gdje je na snazi ranija klasifikacija.

Tu nastaje početni problem, budući aktivisti – prvenstveno saborska zastupnica Ivana Kekin (Možemo), koja je u više navrata o problemima transseksualnosti istupala s aspekta MKB11 – kada govore o transseksualnosti govore u kontekstu seksualnog zdravlja (MKB11), a smatraju neprimjerenim primjenjivati kontekst mentalnog poremećaja (MKB10, koja je na snazi u Hrvatskoj).

Hrvatska iz područja seksualnog zdravlja nema verificiranih stručnjaka, osim prof. Arbanasa koji je već dvaput položio europske certifikate za to poglavlje, no on je iz osobnih razloga napustio listu stručnjaka koji imaju iskustva u radu s transrodnim osobama.

Kuloarski krugovi govore da je prvenstveno zbog agresivnog djelovanja aktivista napustio listu stručnjaka, a nije jedini…no o tome nešto kasnije.

Hrvatska, iako je to dužna, ne pruža svu medicinsku skrb transrodnim osobama

Prema uređenju zdravstvenog sustava, Hrvatska je dužna pružiti kompletnu medicinsku skrb svim građanima prema klasifikaciji bolesti (koja je u određenom trenutku važeća).

Hrvatska to, u slučaju transrodnih osoba, NE čini!

Spolna tranzicija (kolokv. promjena spola) uključuje više faza, a najbitnije je razlučiti socijalnu spolnu tranziciju od medicinske.

Tzv. socijalna spolna tranzicija jest prvi korak u kojem se transrodna osoba obraća bilo kojem liječniku (primjerice liječniku obiteljske medicine) te ju on upućuje psihologu koji po potrebi uključuje psihijatra. Sve se odvija uz rad i nadzor psihologa i psihijatra i ona ne uključuje uporabu hormonskih medikamenata niti kirurške zahvate. Ona uključuje, primjerice, obraćanje osobi u željenom rodu, a podrazumijeva proces prihvaćanja, predstavljanja drugima i življenja svog rodnog identiteta u svom društvenom okruženju.

Drugi korak je tzv. medicinska spolna tranzicija koja se odvija u dvije faze.

Prva faza je hormonska terapija (androgeni hormoni – testosteron, estrogeni hormoni – estrogen i estradiol, progestageni hormoni  progesteron).

Druga faza su kirurški zahvati koji se dijele na tzv. gornje koje uključuju mastektomiju dojki (odstranjivanje), odnosno augmentacijsku mamoplastiku (ugradnja implatanata) i na tzv. donje operacije koje uključuju penektomiju (odstranjivanje penisa), orhiektomiju (odstranjivanje testisa), vaginoplastiku (oblikovanje vagine), klitoroplastiku (oblikovanje klitorisa), vulvoplastiku (oblikovanje vanjskih ženskih spolnih organa), histerektomiju (odstranjivanje materice), ovariektomiju (odstranjivanje jajnika i jajovoda), odstranjivanje vagine, oblikovanje mokraćne cijevi, metoidioplastiku ili faloplastiku (formiranje penisa).

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), iako je to dužan i iako je to u mogućnosti organizirati, NE pruža usluge donjih operacija u sklopu postupka spolne tranzicije, a korisnici su prisiljeni organizirati tu fazu u privatnom aranžmanu, najčešće u privatnoj klinici u Beogradu (Srbija).

Za primjer ćemo navesti kako Islamska Republika Iran, koja slovi kao jedna od najkonzervativnijih zemalja na svijetu,  svojim građanima pruža cjelovitu uslugu zdravstvenog sustava uključivo i donje operacije u čemu su među vodećima u svijetu.

Spolna tranzicija maloljetnika – globalna kontroverza

Kada govorimo o transrodnosti i spolnoj tranziciji, najviše pozornosti u Hrvatskoj (ali i globalno) izazvala je spolna tranzicija maloljetnika, koja je u sve više zapadnih zemalja (čak i onih vrlo progresivnih) ograničena na socijalnu tranziciju.

Naime, kontroverzna zbivanja u vezi britanske klinike Tavistock značajno su promijenila pogled zdravstvenih sustava na spolnu tranziciju maloljetnika.

U toj klinici su od 1989. godine više od 9.000 djece tretirali zbog rodne disforije, a za više od 1.000 djece izdavali su recepte za blokatore puberteta (op.a. maloljetne osobe inicijalno koriste hormonsku blokadu puberteta, a tek nakon toga suprotno hormonsku terapiju – muškarci primaju ženske hormone, a žene muške).

Otkriveno je da su, unatoč postojanja mnogih mentalnih ili obiteljskih tegoba, nakon samo jednog pregleda djeci davani lijekovi koji zapravo zauvijek mijenjaju život.

Pojavila se zabrinutost da bi lijekovi mogli utjecati na rast dječjeg mozga ili usporiti njihov rast i snagu kostiju. Malo se zna o dugoročnim učincima blokatora puberteta, a gotovo svi pacijenti koji su ih primali započinju liječenje hormonima suprotnog spola, koji također mogu uzrokovati nepovratne promjene. Također mogu uzrokovati neplodnost.

Vanjska poveznica: pretraživanje na Google-u

Ujedninjeno kraljevstvo (Engleska, Škotska i Wales) je ograničilo korištenja blokatora puberteta!

Vanjska poveznica: službeno priopćenje britanske vlade

Blokatori puberteta ograničili su se u određenim državama SAD-a, Norveškoj, Finskoj, ali i Švedskoj, u kojoj su provedena posebna istraživanja o utjecaju blokatora puberteta na maloljetnike.

Vanjska poveznica: European Nations Adopt A More Cautious Approach To Gender-Affirming Care Among Minors

Mit o reverzibilnosti korištenja blokatora puberteta?!

U ožujku 2021. godine Dječja bolnica Astrid Lindgren (Karolinska sveučilišna bolnica, Karolinska institut, Švedska) promijenila je politiku na način da je ukinula rutinske hormonske terapije za pacijente s rodnom disforijom ispod 16 godina. Za pacijente od 16 do 18 godina hormonska terapija dopušta se samo uz ekstenzivan informirani pristanak i brižljivu procjenu da je dijete dovoljno zrelo za informirani pristanak. Valja razlikovati hormonsku terapiju kao blokiranje puberteta (GnRHa) i suplementarnu terapiju hormonima drugoga spola.

Utvrđeno je da hormonska terapija GnRHa potencijalno nosi štetne posljedice kao što su različite kardiovaskularne bolesti, osteoporoza, neplodnost, povećan rizik od obolijevanja od raka i tromboza. “Radi se o kemijskoj kastraciji. Hormonska terapija može utjecati na psihološku dobrobit pojedinca na nezamislive i neželjene načine. Vrlo je važno da su pacijent i njegova obitelj dobro informirani o mogućim posljedicama”, izjavio je tada za medije endokrinolog s Karolinska instituta Ricard Nergårdh.

U veljači 2022. godine švedska državna agencija za zdravstvo je potvrdila da štete koje nastaju kao posljedica hormonskih terapija nadmašuju moguće dobrobiti kroz tri ključna faktora:

  1. Nedostaju pouzdani znanstveni dokazi da su hormonske terapije učinkovite i sigurne;
  2. Utvrđena je pojava fenomena detranzicije;
  3. Neobjašnjivo povećanje broja žena po rođenju koje žele ući u proces tranzicije.

Istraživanje Karolinske iz 2023. pokazalo je da je od 9934 članaka s engleskoga govornog područja vezano za hormonski tretman djece s rodnom disforijom samo njih 24 relevantno. Dvanaest je studija, od kojih se neke vrlo često pojavljuju u “humanističkoj” literaturi kao relevantne, označeno kao metodološki pristrano.

Kod sve 24 identificirane relevantne studije također su utvrđeni značajni metodološki nedostaci.

Ipak, u njima je utvrđeno je da je status psihosocijalnog zdravlja djece kao posljedica tretmana nepoznat te da blokeri puberteta otežavaju razvoj dječjih kostiju i gustoću mineralne strukture skeleta. Ova poteškoća donekle bude nadomještena suplementarnim hormonima.

Zbog nedostatka kontrolnih skupina, upitnih metodologija i nepostojanja dugoročnih istraživanja, zaključeno je da hormonsku terapiju djece s rodnom disforijom treba shvaćati kao eksperimentalnu.

Vanjska poveznica: Mission review reveals: Several children have been injured in trans care
Vanjska poveznica: Care of children and adolescents with gender dysphoria
Vanjska poveznica: A systematic review of hormone treatment for children with gender dysphoria and recommendations for research

Iako velika većina izvora sa službenog interneta, a koji se vrlo često pozivaju na studije koje su na Institutu Karolinska označili kao pristrane, navodi da je djelovanje hormonskih terapija kao blokera puberteta reverzibilno, studija Karolinske iz 2023. pouzdano je utvrdila da ne postoje studije koje utvrđuju njihovo dugoročno djelovanje. Iz podataka dostupnih diljem interneta iščitavamo da su efekti hormonske terapije uglavnom reverzibilni ako se ona prekine do 16 godine, prekid u 18. godini dovodi do deficijencija sekundarnih spolnih karakteristika dok prekid u 20. godini vrlo često dovodi do trajne neplodnosti.

Spolna tranzicija u Hrvatskoj

2016. godine, za vrijeme Milanovićeve (SDP) vlade, u “Narodnim novinama” objavljene su “Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu”, kojima je opisan cijeli postupak promjene spola, a u smjernicama se navodi da je “hodogram dijagnostike te izrade mišljenja za Nacionalno zdravstveno vijeće jednak bez obzira radi li se o odrasloj osobi ili djetetu…”.

Vanjska poveznica: Stručne smjernice…

Stariji dokument, pravilnik iz 2014. godine objavljen je pod nazivom “Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i o životu u drugom rodnom identitetu”, prema koje se prikupljanje medicinske dokumentacije i utvrđivanje uvjeta i pretpostavki za “promjenu spola i života u drugom rodnom identitetu” temelji se na: načelu humanosti zaštite prava pacijenata, načelu zaštite dobrobiti i prava djeteta, načelu zabrane diskriminacije i načelu zaštite tajnosti osobnih podataka.

Vanjski dokument: Pravilnik…

2015. godine, tadnjašnji ministar zdravstva Siniša Varga (SDP), potpisao je listu stručnjaka čiji je nalaz i mišljenje obvezan dostaviti podnositelj zahtjeva u postupku ishođenja mišljenja Nacionalnog zdravstvenog vijeća o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu. Lista se do danas nije mijenjala. Među stručnjacima, kako za odrasle tako i za djecu, navedena su 4 psihologinje, 5 psihijatara, 3 endokrinologa, 2 ginekologa i 1 kirurg.

Vanjski dokument: Lista stručnjaka

Hrvatski liječnički zbor ne podržava hormonsku i kiruršku terapiju maloljetnika

Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatskog liječničkog zbora mišljenja je da kao donju dobnu granicu za “ulazak u hormonsku i/ili kiruršku tranziciju” treba postaviti “navršenih 18 odnosno 21 godinu života”.

Dokument: mišljenje Hrvatskog liječničkog zbora

Nataša Jokić-Begić, koja nije liječnica, smatra drugačije

Najglasnija (i zapravo jedina) osoba s ranije navedene liste stručnjaka koja istupa u širokoj javnosti na temu spolne tranzicije je Nataša Jokić-Begić, koja uopće nije liječnica – ona je psiholog s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Vanjska poveznica: Nataša Jokić-Begić FFZ
Vanjska poveznica: Klinička psihologija

Nije li potpuno bizarno da o utjecaju hormona i blokatora puberteta javna pojašnjenja i svojevrsna opravdavanja/branjenja daje psihologinja umjesto endokrinolog, čija je uža stručna specijalnost upravo utjecaj navedenih medikamenata na ljudski organizam?

Nije li potpuno bizarno da ona u javnim nastupima odgovorno tvrdi (op.a. ponavljamo, ona nije liječnica i o tome može govoriti samo kao laik, baš kao vi ili mi) kako je korištenje hormona reverzibilni postupak iako postoje globalni stručni (op.a. ističemo i podcrtavamo: liječnički) prijepori?

Vanjska poveznica: Intervju za portal Srednja.hr

Nije li potpuno bizarno da u javnosti nema podršku psihijatara s liste stručnja te da joj je jedina “psihijatrijska” podrška saborska zastupnica Ivana Kekin, za koju kolege tvrde kako godinama ne prakticira rad u klinici?

Nesporno je kako je Jokić-Begić izučila brojnu literaturu na temu transrodnosti i kako se radi o njezinom “profesionalnom afinitetu”, ali mora li naše društvo (pored svih muka i jada inače) biti izloženo nečijim nadriliječničkim javnim istupima (op.a. nadriliječništvo je kazneno djelo kažnjivo sa 6 mjeseci do 15 godina zatvora)?

Vili Beroš (HDZ) ignorira aktivistički kaos zbog kojeg stručnjaci napuštaju “listu”

Ministar zdravstva Vili Beroš je još u listopadu 2022. godine uputio dopis svim kliničkim bolničkim centrima i svim kliničkim bolnicama u kojem ih obavještava da je na 32. sjednici Nacionalnog zdravstvenog vijeća zaključeno kako (ranije navedenu) “listu stručnjaka” treba proširiti sa specijalistima psihijatrije.

Dokument: Dopis ministra Vilija Beroša

Od onda do danas se nije dogodilo apsolutno ništa, dakle lista je identična od 2015. godine kada ju je “sastavio” ministar Siniša Varga (SDP). 

Zapravo, lista se “smanjila” za čak 4 stručnjaka koji su samostalno zatražili “brisanje s liste” zbog (kako kuloarski kruži priča) navedenog “aktivističkog društva” – to su redom: psihijatar, pedijatar – endokrinolog i dijabetolog, specijalist ginekologije i opstreticije te klinički psiholog.

Postoji video snimka u kojoj Nataša Jokić-Begić u Saboru ističe “nas 15 stručnjaka”, a sada ispada da ih je samo 11…dok ona i dalje nije liječnik!

Dokument iz veljače 2024. godine otkriva cijeli kaos u sustavu, potvrđuje ranije navode o “odlasku” stručnjaka s liste, ali i podcrtava kako je “najaktivnija” za uvrštenje stručnjaka na listu klinički psiholog Iva Žegura (op.a. također nije liječnica, nedvojbena aktivistica i studentica Nataše Jokić-Begić) koja, između ostalih, predlaže još jednu nedvojbenu aktivisticu.

Dokument: interni dokument iz kabineta ministra

Što je s medicinskim načelom “u dvojbi ne čini štetu”?

Postavlja se legitimno pitanje radi li se o “listi stručnjaka” ili o “listi stručnjaka – aktivista”?!

Također se postavlja pitanje treba li zastati i pratiti svjetska zdravstvena stajališta o hormonskoj terapiji maloljetnika, posebno sada kad sve više zemalja, sa značajnijim iskustvom od Hrvatske, promišlja što i kako dalje?!

I na kraju, treba li glavnu riječ dati aktivistima i nadriliječnicima ili bi ipak ovako važna tema trebala biti primarno u domeni liječnika?!

Dok se u javnim istupima Nataša Jokić-Begić isticanjem manjih brojki svojevrsno “brani” na napade kako je u Hrvatskoj porast rodno disforičnih maloljetnika, svi se trebamo zapitati je li svejedno i za jednu jedinu osobu preuranjeno odlučiti s terapijom koja je dugoročno moguće štetna za njezino zdravlje ili valja poslušati mišljenje liječničkog zbora i pričekati s hormonskim i kirurškim tretmanima do punoljetnosti osobe?!

I jedna jedina žrtva preuranjene i dvojbene odluke je prevelika!

Za kraj ćemo citirati čuveni ‘The Times’ koji je u svom osvrtu na slučaj Tavistock napisao: “The damage done is immeasurable. No one knows how years of ideological dogma, inappropriate treatment and a culpable failure to consider the overall mental welfare of the children treated by the Tavistock Clinic will affect the thousands referred to its Gender Identity Development Service.”

Vanjska poveznica: The Tavistock Clinic’s closure follows a damning report on ideological malpractice

U istraživanju i pisanju ove objave sudjelovao je Ante Vekić, novinar portala Kronike Velike Gorice

Izvor: razglas.org / Link : razglas.org / Foto : ilustracija embego.hr

Djeli.
Exit mobile version