Gospodin Nenad Vlahović je ugledni magistar prava i dugogodišnji član zajednice Srba u Hrvatskoj. Trenutno je predsjednik Nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj i dopredsjednik udruge „Hrvatsko Bilo“ za manjine. Kroz ovu temu kako naslov kaže očekujemo odgovore koji će potvrditi naslov. Svakako kao što je svaki put direktan očekujemo i ovaj put takove odgovore od gospodina Nenada Vlahovića. Postavili smo pitanja koja će nam pomoći bolje razumjeti život Srba u Hrvatskoj, dobiti možda nešto jasniju sliku o slučaju „Tesla Banke“ te razgovarati o njegovom angažmanu u politici.
Kako biste opisali trenutnu situaciju Srba u Hrvatskoj? Koje su glavni izazovi s kojima se suočava srpska zajednica?
-U ovom trenutku srpska zajednica u Hrvatskoj ne živi niti bogatije niti slabije, nego što živi cjelokupni hrvatski narod. Problemi su identični i u zapošljavanju i svim ostalim pitanjima, da ih ne nabrajam, ali posebno srpska zajednica u Hrvatskoj ima neprekidno jedno te iste probleme koji se još od 1990. godine na ovamo osjećaju, osobito koncem ratnih operacija ’96. pa na ovamo do danas. Sam povratak od ’96. godine koji je započeo aktivniji je bio ’97. godine u sela, mjesta i gradove gdje su Srbi koji su živjeli i gdje su se vraćali nailazili na određene probleme. Mislim da povratak nije bio dobro organiziran, a tu na prvo mjesto stavljam odgovorne osobe, a to je VODSTVO SRPSKE ZAJEDNICE koje nije bilo spremno, stručno ni sposobno da taj povratak, odnosno doček pripadnika srpske zajednice nazad u svoje domove. Tada u to vrijeme, ’98. godine, započeo sam raditi na projektu „Na povratku u Zapadnu Slavoniju“, radio sam nepune četiri godine, tako da sam problematiku u cijelosti savladao i naišao na osnovna pitanja i koja su bila neriješena. Vraćali su se pretežito stariji ljudi koji su očekivali da će ovdje naići na nešto bolje nego što su to ostavili, no međutim veliki su problemi bili u smještaju jer su njihove kuće koje su bile zaposjednute, zaposjeli su neki drugi. Već tada je bio započeo dolazak Janjevaca sa Kosova i osobito kad govorim o Zapadnoj Slavoniji od Đulovca i Okučana, taj dio prostora zaposjelo je mnogo ljudi. Hrvati se sjevernog predjela BiH su također dolazili i tu je bilo ogromnih problema, u tim napuštenim selima nije bilo niti struje niti vode niti su bilo koji drugi problemi rješavani i to je tako bilo zapušteno i moralo je krenuti ispočetka. Problemi srpske zajednice širom Hrvatske bili su identični kao što sam ja opisao primjer problema s područja Zapadne Slavonije. Isto tako u toj riječi, povratku, do dana današnjega imate sadržano mnogo problema, nema mladih ljudi da se vraćaju. Nekoliko obitelji se u Zapadnoj Slavoniji samo vratilo, neki su se vratili nazad tamo od kud su došli, bilo je iz Srbije, Bosne, bilo je i iz nekih drugih država cijeloga svijeta, tako da je to identično i na Lici i na Baniji, Kordunu, Dalmaciji do Drniša i ostalih mjesta u zaleđu. Nema ni danas u pojedinim selima ni struje, ni druge infrastrukture kao što je vodovod, kanalizacija te nisu popravljene ceste i tako dalje. Stariji ljudi se vraćaju ponekad negdje sporadično i to je zanemarivo. Zajednica Srba je ispod 5% spala i to je jedan od problema od kojeg ćemo možda u jednom trenutku imati poseban problem koji se odnosi na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jer sam se ja zalagao da se Ustavni zakon mijenja u onim najbitnijim odredbama koje više ne važe, znači puno manje je ispod 5% srpske zajednice, ne znam točno u broj nakon popisa stanovništva. Znači, bitno je da se mijenja Ustavni zakon koji sadrži sada jako bitne odredbe koje više ne važe, ali koje predstavnici srpske zajednice i vodstvo srpske zajednice u Hrvatskoj izuzetno perfidno koriste.
O tom pitanju ćemo razgovarati kasnije. Po tome da zaključimo oko stanja srpske zajednice u Hrvatskoj sa činjenicom da je i ovaj potres na Banovini i Kordunu napravio čuda, gdje vodstvo srpske zajednice opet nije aktivnije radilo na tome. Tim više što je vodstvo srpske zajednice u vodstvu Države, bilo je i sada je. Bitan faktor je da vodstvo na čelu s predsjednikom srpske zajednice u Hrvatskoj moglo povući jednu oštriju sintagmu da se neka pitanja rješavaju, nije iskorišten položaj u vlasti koji imaju sve manjine. Osam predstavnika nacionalnih manjina u Saboru drže neprekidnu živu vladu koja ipak nije imala snažniji napad da se manjinski problemi malo brže i snažnije rješavaju u Hrvatskoj nego što su se rješavali, neću nabrajati neke posebne stvari koje trenutno možda nisu ni bitne. Znači srpska zajednica ne živi ništa lošije, ništa bolje nego što se živi u Hrvatskoj trenutno, sada nakon i ulaska u EU, a posebno sada nakon prelaska na novu valutu koja zadaje velike probleme, bar koliko razgovaram s ljudima.
Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj ima važnu ulogu u promicanju interesa srpske manjine. Možete li podijeliti neke od glavnih ciljeva i aktivnosti vašeg vijeća?
-Nakon razlaza sa srpskim vijećem i predsjednikom srpskog vijeća u Hrvatskoj mi smo osnovali Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj čiji sam ja i dan danas predsjednik. Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj zamislio sam tako da u jednu ruku bude i faktor poticanja i političke trke s vodećim srpskim vijećem i da se nametnemo srpskoj zajednici i povratnicima i ostalima i koji nisu nikada išli, da učestvujem u političkom životu Hrvatske s ciljem isticanja stvarnih problema na koje pripadnici srpske zajednice nailaze. No međutim, moram otvoreno reći i uvijek sam otvoreno govorio početak 2008. godine je bio dosta dobar, ja sam radio određene poslove u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, bio sam u poziciji da komuniciram s dosta pripadnika hrvatskog domicilnog naroda s kojima sam ja uvijek bio na neki način u kontaktu i prije rata i tako dalje jer sam radio u državnoj upravi za vrijeme „One države“, bila je to zajednica općina nekada i tamo sam imao i prijatelja i poznanika i dio problema koji se odnosio na financiranje nacionalnog vijeća Srba na čijem čelu sam ja nije bio problem. Ja sam mogao obići sva mjesta i obišao sam sva mjesta na Banovini od Dvora, Kostajnice pa Gline i da ih ne nabrajam sve, pa zaleđe, Like, Zapadne Slavonije i tako dalje. Gradili smo i čak smo i nakon toga osnovali Srpsku pravednu stranku kao političku organizaciju gdje smo mislili, kako je to malo krenulo i kako smo imali određenih rezultata na terenu, da ćemo se mi moći uključiti u politički život ravnopravno sa srpskim nacionalnim vijećem, no međutim situacija je u kratkom vremenu išla nepovoljno po nas odmah nakon jedno 2-3 godine išla je vrlo nepovoljno i mi smo participirali sa svojim zahtjevima u raspodjeli sredstava koja vijeće za nacionalne manjine raspoređuju i dijele sredstva prema udrugama građana, ne političkim strankama i da se ostvaruju programi koje su udruge građana tada dostavljale kao temelj za aktivnost. Međutim, nama je zašarafljen dotok bilo i jedne lipe, a ne kune i točno se zna od koga i radi čega. Mi smo bili blokirani i nismo mogli imati nikakva sredstva, jedno sam vrijeme ja sam, i sa dvojicom-trojicom svojih prijatelja, trošio svoja sredstva da bi održali tu nekakvu aktivnost, no nismo to uspjeli, tako da smo se što se tiče aktivnosti udruge sveli okolinu Virovitičko-podravske županije, Bjelovarsko-bilogorske i nešto smo malo nadirali prema Sisačko-moslavačkoj i to je pomalo splasnulo i mi nismo mogli i jedva smo se održavali i da smo plaćali određene troškove banci za žiro-račun. Ja sam se javljao, imali smo i svoj portal, to je sve trebalo plaćati, no međutim nismo mogli to financijski održati i s nacionalnim vijećem i s nekakvom posebnom aktivnošću mi smo zastali i tu smo gdje smo. Međutim, ja sam povremeno opet se tako javljao i bio sam 5-6 puta na Z1 televiziji i na političkim i ovim drugim emisijama i tu sam održavao na životu to ime nacionalnog vijeća Srba na čijem ćelu se i sada nalazim.
Bilo je puno govora o Tesla Banci u medijima. Kako gledate na tu situaciju i kakvo je vaša mišljenje kao pravnika?
-Ja sam 2006 godine tada u predsjedništvu srpskog narodnog vijeća bio oduševljen s idejom da se ide u osnivanje takve jedne banke pod nazivnom Tesla Banka i mi smo svi to podržali i ja sam tada bio na poziciji predsjednik vijeća srpske nacionalne manjine županije, bio sam predsjednik koordinacije svih manjina na području županije i mogao sam utjecati da se i financijska stvar malo više… Bili su i odnosi tada u srpskom narodnom vijeću malo više međuljudski između mene kao potpredsjednika srpske zajednice Hrvatske i Pupovca kao predsjednika i to je funkcioniralo tada i podržali smo svi osnivanje Tesla Banke. No međutim, glavni čovjek u osnivanju imao je već tada duboko u pozadini sasvim drugo mišljenje i namjenu. Tesla Banka je zamišljena tako da se akumuliraju određeni dijelovi sredstava koji će se upotrijebiti za dolazak samih povratnika da im se olakšaju problemi na koje će prvo naići, da ih se nepovratno financira da si kupe određena sredstva za rad. Na primjer, tada za njih sredstva za rad su bila kosa, motika, lopata i tako dalje da si pokose oko kućice i ono malo imanja i da si nešto zasade u vrtu i da startaju jer su dolazili u prazne prostore, bilo je to vrijeme otežano za takav život. No međutim, Tesla Banka je otišla u sasvim drugom pravcu, veći dio sredstava donirali su banka iz Novog Sada i određene institucije iz Srbije, a isto tako i poduzeća u Hrvatskoj, na primjer tvornica šećera iz Županje i tu se akumuliralo više sredstava na milione u inostranim valutama, a ne u kunama i to su bili novci s kojima je raspolagao pojedinac. Primjera radi, novce su dobivali u vidu bespovratnih kredita ljudi koji su bili saborski zastupnici srpske nacionalne manjine, jedan od njih je bio iz Baranje koji je s ocem imao podrum u kojem je proizvodio vino i dobio je milijun kuna bespovratnog kredita za uređenje prostora i aktivnosti proizvodnje vina, a koji je tu imao sve. Ja tu stavljam paralelu između onog koji dolazi i nema ništa, a računam na sredstva Tesla Banke i na onoga koji ima sve i dobiva još. Nadalje, bilo je tu i drugih i govorim na temelju podataka koje sam prikupio temeljem Zakona o pristupu informacijama gdje su meni određene banke temeljem zakona morale faktički dati podatke i doznake dolaska i odlaska sredstava. Primjera radi, srpsko narodno vijeće je u zadnje vrijeme, kad još nije u javnost izašla problematika Tesla Banke, doniralo banku sa dva puta po 250 tisuća kuna, a gdje su sredstva nestala to se zna, no međutim o tome se ne govori. Samo ću reći za kraj, to je posebna tema da za ovo pitanje Tesla Banke, nestanka sredstava zna se tko su bili ljudi na čelu Tesla Banke, dvije osobe iz Srbije, iz Novog Sada. Oni su bili uhapšeni koliko sam imao informaciju i procesuirane tamo da su bile u izvršnom odboru kojem je bilo cilj da zaustavljaju taj val pozitivnog napada na pojedince. Gdje su novci, kud je nestao toliki novac Tesla Banke, a priče koje su išle i podatci kojima sam baratao, ali ne sada za javnost, kad dođe vrijeme vjerojatno će se to otvoriti jer to neće zastarjeti. Tesla Banka će živjeti i ona živi, u meni Tesla Banka živi i morat će živjeti, a oni koji su odgovorni morat će biti tamo gdje im je mjesto. Oni danas imaju ogromnu imovinu, otkud im sredstva da stvore ogromnu imovinu? Ja sad moram tako govoriti, oni, jer nije vrijeme da koristim puno ime i prezime nekoga, vidjet će se kad, danas-sutra dođe situacija da građani Hrvatske izaberu neke nove ljude na ćelo svoje države da izaberu one koji su čestiti i pošteni i onda će se u tom preokretu morati stvoriti velika čuda, ne samo za one na koje ja pikam, nego i za mnoge druge. Tesla Banka će u Vašem portalu često puta imati mjesto i vrijeme će biti da će možda i Vaš portal odigrati veliku ulogu u svemu tome. I evo, točka za Tesla Banku.
Kao dopredsjednik udruge „Hrvatsko Bilo“ za manjine, možete li nam reći kako je došlo do vašeg angažmana u toj udruzi? Što vas je inspiriralo da se uključite?
-Unazad 2 godine nakon teške prometne nesreće koja je još uvijek pod upitnikom, ka skoro izgubio život te sam bio na oporavku i psihičkom i moralnom i financijskom, materijalnom i tako dalje. Sada evo treća godina teče, ja nisam u jednom periodu ni vozio jer sam se bojao kamiona. Imao sam strah od kamiona koji me je pokupio. Cijelo vrijeme neprekidno sam razmišljao hoće li se stvoriti mogućnost da se javim snažnije, da neke stvari iznesem, potaknem te pokrenem neka pitanja koja će „drmati“ političku scenu. Došao je do mene sadašnji predsjednik udruge „Hrvatsko Bilo“ Darijo Žepina, zahvaljujući mom prijatelju Maxu iz Kutine koji me pratio te je znao sve o meni već godinama, te smo razgovarali o mome eventualnom pristupu toj udruzi. Predsjednik je iznio podatke o udruzi pa osnovne konture političkog života u toj udruzi a posebno što je mene zadivilo je da u toj udruzi neće biti ni partizana, ni četnika, ni ustaša, ni rata, to mora da rade institucije sistema ili nove institucije koje će se formirati da ispituju, a ne da se cijela nacija i cijela država bavi s nekim sitnim problemima, ovim, onim i tako dalje. Što se tiče pravosudnih tijela i ovih vlasti u Hrvatskoj kao da je znao da je to moje područje. Ja sam se time i bavio samo što nisam imao prodor u hrvatski svijet da ja predlažem, kao pojedinac, probleme i kako da se riješe ti problemi da bi se riješili svi problemi u Hrvatskoj poput korupcije, otuđivanja sredstava i tako dalje. Moje tada mišljenje je bilo, kao i Darija Žepine, ne tada nego i inače, da treba revidirati u cijelosti pravosudni sistem od A do Ž jer mi nemamo pravosuđa u Hrvatskoj, ako i je to je nekakvo kvazi pravosuđe koje sudi jedan određeni predmetić 7 ili 17 godina koji je pod utjecajem nekog i nečeg, a to se ovdje zna da sudstvo nema odriješene ruke. Govorim o svome slučaju, trebalo je biti revidiran kompletan pravosudni kadar koji je ulazio u sud i gdje su oni doživotno imenovani, nema za mene doživotnog imenovanja. Mene je sudac u Osijeku osudio sa 20 tisuća kuna u postupku s Pupovcem na temelju zakona čija je odredba već 4 godine bila van službe. Pa onda znaj kakvo je to pravosuđe i sudstvo, ali da ne idemo u tu širinu pravosuđe i sudstvo to će biti posebna tema na tvome portalu. Ja imam sve papire ja govorim na temelju podataka koje mogu pokazati. Gdje je nestalo milijun i 800 tisuća kuna s bankomata, tko je dizao s bankomata, imam sve te izvode, nekoliko stotina izvoda gdje je dnevno dizano tri puta po 5 tisuća je osoba dizala i stavljala u svoj džep jer to nije išlo kroz centralnu blagajnu, a limit je samo 5 tisuća dnevno. Toliko o tome. Ja sam razmišljao sat vremena od toga razgovora s predsjednikom i prijateljem te sam odlučio da ću se uključiti u ovu udrugu i da mi je ona na neki način otvarala vrata široko da ja dođem u poziciju da se i pitanje trodiobe vlasti otvori jer njega nema tko otvoriti jer je to pitanje blokirano, a to pitanje će odnijeti čovjek koji će morati biti u Remetincu, a ne da on zapovijeda, radi i vodi političku situaciju u Hrvatskoj, sad pred izbore da se mi svi penzioneri, ovi-oni i tako dalje da se svi malo šopamo, a šopanju će ubrzo doći kraj. Tada sam rekao predsjedniku udruge da mi to kroz udrugu ne možemo napraviti jer udruga je udruga, udruga može biti danas s tri člana i to ti je udruga. Bit će potrebno formirati političku stranku i to se događa koliko sam imao informaciju od jučer da bi to moglo biti negdje oko 28.09. da bi mogla biti osnivačka skupština. I evo tu sam, ja sam uvijek duboko u sebi gajio želju da ja budem nenacionalni političar, nego da budem zastupnik svih građana Hrvatske, ne samo Srba, Mađara i ne znam kojih sve ne. Darijo Žepina je predložio da ja vodim ovaj dio manjinske politike i ja sam to prihvatio. Imati ćemo temu za pisanje na portalu koliko god bude potrebno. Mislim da ću imati prostora s obzirom da sam vodio političku stranku, pravednu stranku, nismo nikad izlazili na izbore jer nismo imali novaca, nismo imali ni otvoren račun ni ovaj standardni ni onaj gdje se dobivaju novci pa se troše pa tako sad imam problema s sudstvom, ja sam tu stranku stavio u stanje mirovanja u Ministarstvu uprave, tako da manje-više s određenim pitanjem koje može stranka, a ne udruga vrlo mi je to jasno. Evo toliko o tome zašto baš u „Hrvatsko Bilo“.
S obzirom na vašu dugogodišnju aktivnost u političkim i društvenim pitanjima, zašto do sad niste bili na izbornim listama? Imate li planove za politički angažman u budućnosti?
-Da, ovako, imam plan i želim sudjelovati u ovim izborima koji su pred nama, a vjerujem da se to može i ostvariti. Ako nisi negdje predstavljen, ako te javnost ne gleda gdje govoriš i iznosiš mišljenje i probleme, ne samo probleme već kako nešto riješiti kako to preokrenuti i nešto novo stvoriti, ti ne možeš egzistirati kao kompletna osoba da budeš vrsni političar. U meni je to neprekidno bilo i ja se nadam da bi to mogli ostvariti! Jer Hrvatska, hrvatski građani svi trpe i šute. Tu će biti preokreta, već mislim da će preokreta biti u ovim izborima, a da ne mislim ne bih se ni uključivao. Bit će sigurno. Zašto nismo izlazili, manje-više to sam opisao gore u dijelu nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj, novca nismo imali što smo pokušali jednom davnom prije godina na manjinskoj listi, nismo tu uspjeli nismo imali ni nikakvu EPP aktivnost, nismo mogli putovati sve je bilo vezano na financije. Bilo je tu dosta, ja sam bio zadovoljan naša lista je dobila ne znam koliko točno glasova, ali gle ova vodeća lista dobiva koliko treba, dobiva po 15 tisuća, 8 tisuća, po 12 tisuća što mi ne možemo dobiti, a dobiva se novcem. Svijet je sadržan u novcu, oni imaju novci, a ni ne znaju koliko dobiju, to se po milioni dobivaju sredstva, a ne po tisuće, još je to sad u eurima, a ne u kunama. Ima se, uhodan je istočni dio Hrvatske, NEEGOSLAVCI imaju 12 tisuća, ako treba svih 12 tisuća će dati glasove, a to da li će biti lex legalis ili neće, o tom po tom, nitko to više neće provjeravati. Po tim mjestima, malo po malo, se nakupi po 12, 15 tisuća glasova što mi ne možemo. Mi se možemo potrošiti samo. A, imao sam jednu prevaru u životu, sada čovjek koji je to napravio prema meni nije živ i imenom i prezimenom o njemu ne bih pričao. Prije 8 godina je poslao auto po mene da dođe i da me vozi pravo k njemu u skupštinu grada i tamo sam došao na razgovor. „Ideš Neno“, znali smo se, „ideš na našu listu, bit ćeš na trećem mjestu u II izbornoj jedinici pošto živiš u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i sve što hoćeš imat ćeš…“ i kraj priče je bio. Predao sam sve, ispunjavao sve uvjete i kad je izašla lista mene nije bilo na listi, a poanta u svemu tome je bila mene zaustaviti tada da ne idem na izbore i stalno me se zaustavljalo gdje god bih izašao u javnosti te novine više o meni ne bi pisale, jedno dva-tri puta i više nikada to je sve zaustavljeno dogovorom i novcem.
Zahvaljujemo gospodinu Nenadu Vlahoviću na opširnim odgovorima koje prenosimo u izvornom obliku kako nam je dostavljeno.