Petak, 18 listopada

Što se trenutno događa sa ratom u Ukrajini?

U Ukrajini se prema procjenama trenutno nalazi oko 420.000 ruskih vojnika. Duplo više nego na početku agresije u veljači 2022.

Prema Ukrajinskim statističkim izvorima Ministarstva obrane Ukrajine, koji su se pokazali prilično uvjerljivim, do sada je u „Specijalnoj vojnoj operaciji“ poginulo gotovo 270.000 ruskih vojnika. Ako tome dodamo i barem 400-500 tisuća ranjenih i nestalih (omjer 1:3) i ako pretpostavimo da je od toga broja polovica njih bila lakše ranjena i sposobna se ponovno vratiti na bojišnicu, proizlazi slijedeći zaključak……

Stalno je „izbačeno iz stroja“, tj. poginulo ili teško ranjeno, bez mogućnosti povratka na ratište ukupno oko pola milijuna rusa.

A sada ih je na ratištu 420.000? Ukupno gotovo milijun vojnika do sada. Znači da je rusija do sada kroz javne i tajne mobilizacije, pored početnih manje od 200.000 vojnika sa kojima je napala Ukrajinu, mobilizirala minimalno 720.000 dodatnih snaga. Od toga niti pola nije obuhvaćeno zvaničnim, javnim mobilizacijama.

Ovime se potvrđuju glasine koje Moskva krije, da se mjesečno tajno mobilizira između 15 i 20 tisuća novih vojnika i šalje na bojišnicu. Jer se psihopata boji javne mobilizacije i čini to „potiho“, u manjem broju i krpa rupe na bojišnicama.

Odmah da napomenem, kada se priča o „vojnicima u Ukrajini“, broj od 420.000 u sebi sadrži veliki broj „pratećeg osoblja“, počevši od, vozača, medicinske struke, tehničkog osoblja i svih drugih vidova logističke potpore što brojku onih koji stoje sa strojnicom izravno na prvoj crti drastično smanjuje.

Veliki i sve zamjetniji problem ruske vojske je nedostatak profesionalnog kadra. Problem imaju i Ukrajinci ali puno manje izražen. Ruski profesionalni kadar je jednostavno „nestao“ tijekom godinu i pol ratovanja i trenutno, uz pojedine iznimke, veliku većinu ruskih postrojbi čine mobilizirani vojnici ili oni pod ugovorom. Nedovoljno obučeni i pripremljeni za ovako surovi rat. Dio preživjelih od prvih dana agresije do sada predstavlja najobučeniji dio ruske vojske, jer se „obučavao u borbi“.

Ukrajinci su u povoljnijoj situaciji zahvaljujući činjenici da imaju manje gubitke časničkog kadra i obukom Ukrajinskih snaga u zemljama NATO-a. Gotovo 70.000 Ukrajinskih vojnika i časnika je prošlo takvu obuku.

Slušam tumačenja nekih naših analitičara u svezi te obuke. Koja su nesuvisla. Jer kako kažu, Ukrajinci su obučavani u različitim zemljama, po različitim standardima i metodama, koje nemaju ratnoga iskustva ili iskustva iz Ukrajine, i na kraju krajeva te obuke se nisu uspješno pokazale u Ukrajini i Ukrajinci su prešli na svoju taktiku…..

To su nebuloze. Obučeni vojnik je jednostavno – obučeni vojnik, u svakoj državi svijeta. O vojnoj obuci bi trebali govoriti i pisati ljudi koji su je imali i koji su je prošli i provodili….prije svega, nebitno je jesu li se Ukrajinci obučavaju u bilo kojoj zemlji NATO-a, svi se obučavaju po istim metodama i pravilima, prema raznoraznim STANAG dokumentima….

STANAG je kratica za “Sporazum o standardizaciji”. To je dokument koji definira procese, postupke, odredbe i uvjete za zajedničke vojne ili tehničke postupke između zemalja članica NATO-a. Ovi sporazumi osiguravaju interoperabilnost i standardizaciju među zemljama članicama NATO-a, omogućujući im da učinkovitije rade zajedno tijekom zajedničkih operacija.

U prijevodu, obuka na nivou NATO-a je standardizirana i može biti dodatno proširena specifičnostima zemlje domaćina. Prije svega, obučeni su da budu vojnici, savladali su osnove vojnog znanja a o tome na koji način će se to znanje primijeniti, ovisi od zapovjednika u stožerima, kako vojske, tako i postrojbi. To su Ukrajinci i pokazali brzom prilagodbom nakon gubitaka na početku operacije.

Zbog toga obezvrijeđivati ukupnu obuku koju je dobilo 70.000 Ukrajinskih vojnika je smiješno. To su itekako spremne vojne postrojbe.

Ono o čemu sam prvenstveno htio pisati je trenutna strateška pozicija u kojoj se nalazi Ukrajina a sa njome i zapadni saveznici. Napominjem, promatram strateški razvoj buduće situacije

Postaje jasno da će se buduća Ukrajinska ofanziva odvijati prema jednom od dva scenarija…..

Prvi je nastavak istim tempom kao do sada, polako, strpljivo ali vremenski sporo i teško ili će se po drugom scenariju tempo drastično ubrzati.
Zašto je to bitno? Zbog izbijanja Ukrajinaca na Azovsko more i oslobađanja južnog dijela Ukrajine sve do ulaska na Krim prije zime ili kraja godine.

Mogućnosti da Ukrajina uspije probiti ruske crte obrane i izbije na more su trenutno 50:50 ili bolje rečeno nesigurna i nepredvidiva.

Iz indikatora iščitavam da ta nesigurnost u zadnje vrijeme potiče i zapad, prvenstveno SAD da „dodaju malo gasa“, da ubrzaju događanja, ma koliko to do sada radili suprotno i odugovlačili radi iscrpljivanja Putina i rusije o čemu smo napisali romane….

Što se zapravo događa?

General Mark A. Milley, načelnik Združenog stožera, najviši vojni časnik SAD-a i glavni vojni savjetnik predsjednika, ministra obrane i Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a je u nedavnom interviju ustvrdio da Ukrajina ima odpriike još 30-40 dana za nesmetano provođenje vojnih operacija, do zime i teških vremenskih uvjeta, kao što su blato i snijeg.

Zanimljivo, gotovo istovremeno se pojavljuju vijesti da administracija predsjednika Bidena razmišlja o “konačnoj” odluci o slanju ATACMS raketa za HIMARS u najavljenim novim kontingentima vojne pomoći. Što bi bilo vrlo iznenađujuće i predstavljalo bi veliki poticaj za ubrzanje Ukrajinskog izbijanja na Azovsko more do kraja godine. Tada bi odnosi za uspjeh tog pothvata bili sigurno 80:20…..

U svim dosadašnjim političkim i vojnim “mučkama”, kombinacijama i pretpostavkama, uvijek se provlačilo pitanje Krima, gotovo nikada Donbasa. Uvijek je postojalo to mišljenje da bi se u pregovorima sa rusijom, lako dogovorio povrat Donbasa u okrilje Ukrajine a da bi Krim “ostao predmet dogovora”, raznoraznih “specijalnih statusa” i slično.

Mislim da Amerikance brine i 17.ožujka slijedeće godine, dan predsjedničkih izbora u rusiji. Više puta sam naglasio i napisao da od tih izbora ovisi i završetak ili prolongiranje ovoga rata. Mislim da je SAD svjestan da će ponovnim izborom Putina za predsjednika rusije i sam status ratnih operacija, sa mogućim neuspjelim oslobađanjem juga Ukrajine do Azovskog mora postati veliki problem za zapadne zemlje.

Psihopata koji će se izgledno ponovo dočepati funkcije, tj. produžiti vlast, dobiti će novi kredit od 4 godine i novi zamah da radi što ga je volja, da napada Ukrajinu još jače i da čini još veće ratne zločine.

U slučaju da Ukrajinci oslobode teritorij do Azovskog mora, postoji mogućnost da se pregovori o statusu Krima i održe, ovaj put sa daleko boljim argumentima i sa boljom pozicijom zapada u odnosu na rusiju. Nemojmo se začuditi da i Ukrajina moguće pristine na razgovore o nekakvim privremenim statusima ali nikako na gubljenje Krima kao dijela svog teritorija.

Ili nastavi oslobađanje Krima, sa puno boljih strateških vojnih pozicija.

Malo manje Amerikance brinu ali su isto “u razmatranju” i slijedećih predsjedničkih izbora u SAD-u koji će se održati u studenom 2024 godine. U zadnje vrijeme vrše se konstantni pritisci na administraciju Bidena, od njegovih psihofizičkih sposobnosti za vođenje države, pa do “afera” sa njegovim sinom. Amerikanci su previše uložili u “projekt Ukrajina” da bi eventualno Trumpu ili nekome proruske orijentacije prepustili odluke o ovim strateškim političkim i vojnim pitanjima.

Ukoliko se ATACMS-i zaista pojave u jednom od najavljena dva slijedeća kontingenta naoružanja za Ukrajinu, to će značiti za koju verziju su se odlučili……

Piše: Domagoj Franić

Djeli.
Exit mobile version