Kroz ovaj intervju potrudit ćemo se obraćati vama, čitateljima, bez suvišnih floskula i skraćenica( T.T. SENF itd.), kako bismo vam omogućili bolje razumijevanje gospodina Ivana Pernara. Bivši saborski zastupnik čiji je politički put obilježen kontroverzama kako je prenošeno kroz medijski prostor ali isto tako i podrškom svojih birača koji su onda isto (kontraverzni), sa svojim stajalištima i pogledima na društvo. Također ćemo razmotriti ključne trenutke njegove političke karijere, uključujući njegov nedavni boravak u Zambiji i odnos s gradonačelnikom Grada Zagreba, Tomislavom Tomaševićem.
Gospodine Pernar, kako vidite svoj politički put i možete li istaknuti ključne trenutke koji su oblikovali vašu političku karijeru?
Početak mog javnog djelovanja bili su prosvjedi protiv Jadranske Kosor 2011.g. oni su na neki način definirali moj kasniji put kao aktivista i mogu reći gledano u nazad da sam bio iskren u onome što sam radio. Za HDZ nikad nisam digao ruku u Saboru i borio sam se protiv vladajućeg establishmenta kako sam znao i umio. Nekad sam imao grešaka i gafova, ali to je u životu nemoguće izbjeći jer tko radi taj i griješi. Međutim, moje namjere su bile iskrene i većina ljudi je toga danas svjesna.
Vaša politička karijera često je bila obilježena (kontroverzama) kako je prenošeno jesu li to stvarno kontraverze ili istina.
Što se tiče kontraverzi, navest ću jednu, protiv sam obaveznog cijepljenja, smatram da to mora bit čin slobodne volje, a nešto što se raznim vrstama pritiska nameće. Zbog toga sam bio napadan od medija, ali Bože mili, ne možeš se svima svidjeti. U tom smislu postoje moji stavovi koji su “kontroverzni”, oko kojih je javnost podijeljena, ali čak i da sam za cijepljenje opet bi javnost bila podijeljena. Drugim riječima, nemoguće je svima se svidjeti jer su ljudi po svojoj prirodi različiti i imaju različita mišljenja.
Kako komentirate činjenicu da vas kritičari smatraju kontroverznim zastupnikom, dok ste istovremeno stekli podršku mnogih građana?
Alternativa kontraverznosti je da čovjek šuti i ne iskazuje svoje mišljenje, da bude kao “lignja”, da teži tome da se svima svidi, ali onaj tko teži tome na kraju će se zgadit svima
Nedavno ste boravili u Zambiji, što je izazvalo dosta pozornosti i kritika od raznih kontraverznih osoba. Možete li podijeliti svoje iskustvo i objasniti ciljeve tog putovanja u Afriku? Smatrate li da ste uspjeli otvoriti ponovo put prema političkoj sceni?
Priča oko Zambije je jako složena i dugačka, nemoguće ju je svesti u dvije rečenice. Ono što je bitno jest da sam ja kod tog slučaja iskazao svoje mišljenje i dobio simpatije dijela ljudi. Dakako, dio me zamrzio, ali opet ponavljam – nisam tip osobe koja teži da se svidi svima.
Vaš odnos s gradonačelnikom Grada Zagreba, Tomislavom Tomaševićem, privukao je pažnju medija i građana. Možete li nam reći kako ocjenjujete taj odnos i kako ga vidite u kontekstu političke vaše borbe?
Tomašević je na prvo moje pitanje na prvoj presici odgovorio sa mi se znamo. Na neki način je to istina jer smo se u raznim trenucima i okolnostima sretali, on je gledao moj politički put i ja njegov.
Dugo vremena sam ga podržavao, u smislu zelenih i komunalnih tema iako se ideološki ne slažemo jer je radikalno lijevo orijentiran. Međutim, kad je postao gradonačelnik, on je u prvi red stavio ideološke teme, a ove komunalne, zelene koje su trebala bit kruna njegovog rada – je ignorirao, umjesto da grad doživi procvat s njim, došlo je do propadanja i stagnacije.
Dao je puno lažnih obećanja kako bi dobio izbore i to je sada došlo na naplatu. Da me krivo ne shvatite, skoro svi političari laži u većoj ili manjoj mjeri, ali količina njegovih laži nadmašuje čak i HDZ. On je toliko toga slagao, toliko radi suprotno od onoga što je rekao da je postao laka meta. Ulovio se u mrežu svojih laži i više iz nje ne može izaći.
Platforma “Možemo!” je privukla pažnju obećanjem transparentnosti i borbe protiv korupcije. Kako komentirate ovu platformu i njezine ciljeve? Smatrate li da je dovoljno samo “vezati se za drvo” ili su potrebne i financijske promjene za postizanje tih ciljeva?
Problem platforme Možemo nije u tome što oni rade, nego u tome što su obečali da će raditi suprotno od onoga što rade.
Npr. da je Tomašević u kampanji rekao da će ukinuti roditeljima odgojiteljima njihov status i da je nakon izbora to učinio ja njega ne bi mogao napasti na presici i pitat ga zašto je lagao.
On bi mi hladno mogao odgovoriti sa – to je bio dio mog programa, ja sam na tom programu dobio izbore i ja samo radim ono što sam i obećao.
Međutim, on je u kampanji rekao da RO koji trenutno imaju taj status on neće bit oduzet, to je rekao pred kamerama, a sada govori da to nije rekao.
Time se zapleo u mrežu vlastitih laži iz koje ne može izaći jer prevara birača dovodi u pitanje njegovu vjerodostojnost, poštenje, iskrenost i dobronamjernost. U politici su te osobine važne.
Kako vidite budućnost politike u Hrvatskoj i koji su, po vašem mišljenju, ključni izazovi s kojima se društvo treba suočiti u narednom razdoblju?
Budućnost Hrvatske politike je da se prevarante i lopove iz nje makne, da građani prestanu bit njihovi taoci. Ako do toga ne dođe, nestat ćemo kao narod.
Vaša poruka za čitatelje:
Budite hrabri i ne bojte se, volim vas sve i živjeli!
Zahvaljujemo se gospodinu Ivanu Pernaru, svakako nastavljamo pratiti njegove aktivnosti!
