Sintagma „dvije Hrvatske“ često se koristi u našem javnom prostoru, poglavito u politici kada se želi napraviti vrijednosna i moralna distinkcija od druge strane. Jednako ju koriste i lijevi i desni, a vrlo često u potpuno promašenom kontekstu. Degradacija vrijednosti proglašava se “novim” vrijednostima. Izmišljaju se neka nova ljudska prava, nove manjine, naravno uvijek potlačene u odnosu na većinu. Nastaju nove kategorije ljudi izvan „zastarjelog“ okvira muškog i ženskog. Na jučerašnji 1. lipanj 2024. doista smo mogli vidjeti dvije Hrvatske. Istoga dana, u subotu ujutro na Trgu bana Jelačića molila se krunica, a u Zadru i Kninu hrvatske obitelji okupile su se na Hodu za život kako bi poslale poruku javnosti kako se za život, obitelj i Hrvatsku vrijedi boriti. Naša katolička vjera, pouzdanje u Boga, snažna obitelj na okupu i ljubav prema domovini, tim redom, vrijednosti su koje su bezvremenske i uvijek aktualne, kako 1924., tako i 2024. godine.
Zašto je Zagreb pride istovremeno i „queer“ i „antifašistička“ udruga?
Nasuprot tim vrijednostima stoji ona druga Hrvatska, ako se ta „Hrvatska“ tako uopće i želi zvati. Dvije zastave su uvijek ispred hrvatske – LGBT i jugoslavenska, odnosno razne varijacije na temu petokrake. Hrvatsku zastavu se često ističe i kao provokaciju. Sam organizator Zagreb pride iz samo njima znanih razloga LGBT ideologiju uspio je povezati s jugoslavenskom partizanštinom. Istovremeno, Zagreb pride je i „queer“ i „antifašistička“ udruga. Kako su došli do te formule?
Sloboda vjeroispovijesti predstavlja problem LGBT-u
Republika Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu za njih je država katoličkog patrijarhata kojoj pružaju otpor svake prve subote u mjesecu. Otkako Crkva u Hrvata ima slobodu djelovanja u novostvorenoj Republici Hrvatskoj i kada su nasuprot jugoslavenskom komunističkom i ateističkom režimu prevladale vrijednosti naroda koji se već tisuću godina naziva i katoličkim, ljevica u Hrvatskoj, koja nije hrvatska(!), protiv takve neželjene države izabrala je onu staru koja je njezina sušta suprotnost. Sloboda vjeroispovijesti predstavlja problem LGBT pokretu, a ona je znatno ograničena u totalitarnoj državi. U Hrvatskoj, na njihovu žalost, nije.
Foto: Nikola Banić
Takozvana LGBT zajednica nova je radnička klasa modernih marksista
Danas je nemoguće ne primijetiti kako je modernim marksistima nova radnička klasa postala takozvana LGBT zajednica. Radništvo na Zapadu u onom smislu kakvo je postojalo kada je Marx bio živ više ne postoji. Trebalo je pronaći zamjenu, novu potlačenu klasu ljudi koja će istovremeno dizati revoluciju i rušiti kapitalizam, ali i biti nevjerojatno potlačena i slaba u odnosu na one koji ih tlače. Pronaći neko razumsko objašnjenje zašto ništa nema logike kod ekstremne ljevice trećeg desetljeća 21. stoljeća je gotovo pa nemoguće.
U Hrvatskoj su dobili sva prava, no i dalje preferiraju Jugoslaviju
Isto tako, teško je razumjeti zašto su „seksualne manjine“ izabrale Jugoslaviju kao svoju idealnu domovinu, nasuprot ugnjetavačkoj Republici Hrvatskoj u kojoj uživaju sva ljudska prava i punu ravnopravnost. I više od toga. U demokratskoj Hrvatskoj dobili su privilegiju zvano „životno partnerstvo“, a granice se sve više pomiču i prema usvajanju djece. Kao i bilo gdje drugdje na Zapadu, tretira ih se kao svete krave. Gdje se god pojave treba im se klanjati i govoriti im kako su posebni i hrabri.
Jugoslavija je progonila homoseksualce
Jugoslavija je bila država koja se nije zamarala „LGBT pravima“, homoseksualci su bili proganjani i zatvarani u umobolnice zbog svog neprirodnog ponašanja. Do 1960-ih godina proganjani su kao kontrarevolucionari diljem Jugoslavije. Općenito, komunistički pokret nakon 1945. u toj zajednici, koja još nije imala svoju kraticu kao danas, nije vidio potencijal za dizanje revolucije i borbu protiv kapitalizma.
he Guevara je prezirao homoseksualce, a danas se njegov lik nosi na „paradama ponosa“
Che Guevara je bio jedan od čuvenih komunista koji je u to vjerovao. Velikom revolucionaru čiji se lik danas nalazi na majicama sudionika „parada ponosa“ diljem svijeta homoseksualci su se gadili. Smatrao ih je produktom bolesne buržoazije koja od silnog kapitala ne zna što će nego upuštati se u razne dekadencije. Čak ih je i ubijao. Zašto to danas ne smeta LGBT marksistima? Opet, teško je to objasniti razumom, najbolje bi bilo njih pitati. Mada ni oni neće dati razuman odgovor. Možda pravi odgovor leži u tome da je sam LGBT pokret u sebi destruktivan, nelogičan i najveći simbol onoga što zovemo – kultura smrti.
Totalitarna skupina maše zastavom totalitarnog režima
Marksisti, a time i njihova nova potlačena klasa – LGBT, uvijek moraju nešto rušiti. Na tom tragu podižu i jugoslavenske zastave protiv hrvatske države koja ih „ugnjetava“. Kako je riječ o vrlo totalitarnoj skupini, nije neobično da su izabrali i zastavu jedne totalitarne države. Nadalje, u vrijednosnom smislu, riječ je i o komunističkoj državi koja je automatizmom i tvorevina u kojoj se ateizam podrazumijeva. A ako nema Boga, nema ni morala, nema ispravnog i pogrešnog, sve je dopušteno. Tada je brak sve i ništa, obitelj također. Čovjek sa svojim tijelom može raditi što god hoće, on je sam sebi bog.
LGBT želi državu u kojoj je službena religija njihova ideologija
Kritika LGBT pokreta često proizlazi iz judeokršćanskog svjetonazora koji je temelj zapadne civilizacije, otuda i tolika simpatija prema režimima koji preziru vjeru i religiju. Međutim, Hrvatska nije katolička država u političkom smislu. Crkva je odvojena od države, no kod totalitarnih zajednica kao što je LGBT nikakva kritika nije dobrodošla. A u Jugoslaviji su se sloboda govora i kritika privilegiranima oštro kažnjavale. To je država kakvu LGBT sanja – ateistička i po njihovim pravilima. Ili preciznije, država u kojoj je službena religija njihova ideologija. Sada kada su postali nova radnička klasa modernog marksizma, u Jugoslaviji bi se prilično dobro snašli.
Naslov: Šarić: Jugoslavenska zastava na “povorci ponosa“: Otpor Hrvatskoj u kojoj je dopušteno kritizirati LGBT
Fotografija: Foto: fah, Montaža: Narod.hr / Link: narod.hr/ Izvor : narod.hr
02.06.2024.
