Danas od svakog idiota radimo političara. Politika bi trebala biti častan posao, posao služenja a ne posao vladanja. Kao i kod svakog drugog posla, i političari bi trebali zaraditi svoju plaću, a ne živjeti na teret jadnih ljudi kojima na svakom koraku uzmu ono najpotrebnije za život.
Politika u Hrvatskoj postaje glavna djelatnost, jedini zagarantirani posao. Stvorena je takva klima da jedino ako si vezan za politiku možeš uspjeti. Kod nas sve je naopako. Nije bitna tvoja kvaliteta, tvoja sposobnost; ako nisi podoban i ponizan vladajućima, zagarantiran ti je neuspjeh. Nije stoga čudno što su ljudi nezadovoljni, bezvoljni, što bježe iz Hrvatske. Nije čudno što bježe od politike kao od vraga. Ljudi su prisiljeni prodavati se da bi imali osnovne uvjete za život. Oni koji se pokušaju izdvojiti, pokušaju nešto pozitivno napraviti, umjesto podrške mogu očekivati jedino progone na ovaj ili onaj način.
Političari bi se trebali baviti ljudima, a ne ljudi političarima. Političar bi trebao biti častan čovjek, bez mrlje na imenu, netko od povjerenja, od suosjećanja, netko tko se brine da našem čovjeku bude bolje. Ima li ijedan takav u Hrvatskoj? Kod nas se mali čovjek bori da bi nekoga doveo na vlast, volontira, ulaže svoje vrijeme, svoje ionako premale financije da bi nekog tko se kandidira obećavajući brda i doline postavio na neko vladajuće, ili bar dobro plaćeno mjesto. A onda se svi ti ljudi zaborave, oni ostanu na istom mjestu, nerijetko i niže padnu dok novonastali političar ubire cifre sa mnogo nula, više se ne sjeti malog čovjeka koji mu je pomogao da se popne na planinu.
Kako onda probuditi nadu i volju našem čovjeku? Kako da on ponovo osjeti da je važan njegov glas? Ima li netko dostojan našeg izlaska na izbore, netko kome možemo pokloniti naše povjerenje, netko tko nas neće opet prodati, iznevjeriti, prevariti? U Hrvatskoj se vodi legalni kriminal, ima li načina iskorijeniti korov od kojeg se ne vidi svjetlo?
Urednik: Nikolina B.
