Na dinamičnoj političkoj sceni Hrvatske 24. rujna osnovana je nova – stranka “Hrvatsko Bilo”, a na njenom čelu stoji istaknuta političarka i stručnjakinja, gospođa prof. dr. Nada Šikić. Njen impresivan profesionalni put i posvećenost javnom djelovanju daju joj duboko poštovanje mnogih građana. U njezinom dosadašnjem političkom djelovanju, posebice tijekom njezinog mandata kao ministrice u vrijeme Tihomira Oreškovića, gospođa Šikić se isticala svojim jasnim i odgovornim pristupom u rješavanju ključnih društvenih pitanja.
Upravo zbog njenog iznimnog iskustva i angažmana, odlučili smo da gospođa Šikić svojim riječima čitateljima putem ovog pisanog obraćanja. Intervju s njom o detaljimanjenog političkog angažmana i viziji stranke “Hrvatsko Bilo” ostavit ćemo za nadolazeće dane. Sada, zajedno s vama, dublje ćemo zaviriti u njezinu političku karijeru, dosadašnje postignuće te ciljeve koje želi ostvariti na hrvatskoj političkoj
sceni.
Piše: prof. dr. Nada Šikić
Hrvatski narod kroz svoju povijest prvi puta živi u samostalnoj, suverenoj državi osnovanoj voljom naroda, na demokratskim principima.
Povijest hrvatskog naroda je bremenita u svim prijašnjim totalitarnim režimima ili asocijacijama. Mi stariji smo odrasli u laži ali s njom više ne želimo živjeti.
Potrebno je rasvjetljavanje povijesnih istina, ma kakve one bile.
Za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku odlučio se gotovo jednoglasno cjelokupni hrvatski narod, nakon prvih višestranačkih izbora.
Sloboda kao vjekovni san obranjena je u krvavom Domovinskom ratu nakon agresije srbočetničkih i crnogorskih hordi uz svesrdnu pomoć JNA. Hrvatski narod u Hrvatskoj i iseljena Hrvatska su zajedničkim snagama osigurale suverenost nad cijelim teritorijom naše zemlje.
Sreća zbog pobjede trajala je kratko. Uslijedila je pretvorba i privatizacija, promjena smjera političkih ideala, smjena administracija koje su
sve vodile u sve veću otuđenost političke baze od političkih ciljeva. Narod se više ne pita kakvo uređenje svoje Domovine žele, osim na izborima. Želim vjerovati kako su svi politički akteri sve činili u najboljoj vjeri, kako su znali.
Uslijedilo je izručivanje naših bojovnika Haškom tribunalu. Svaki zločin koji je počinjen mora biti doveden pred lice pravde a svaki zločinac ima ime i prezime. Očekivali smo osudu agresora ali se međunarodna zajednica proglasila nenadležnom. Mi smatramo kako se državljani RH ne smiju i ne mogu izručiti drugoj zemlji zbog suđenja, suđeni moraju biti u svojoj Domovini, pod budnim okom javnosti.
Polako splašnjava entuzijazam nastao stvaranjem svoje države i činjenice kako smo po prvi puta u povijesti svoj na svome.
Ulazak u Europske asocijacije dalo nam je malo nade za uređenje pravnog poretka. Zašto kažem malo, zato što je jedva 11 % državljana RH na izborima podržalo ulazak u novu asocijaciju, gubeći dio identiteta i suverenosti.
Naravno ponovno nije pravosuđe, kao osnova funkcioniranja pravne države, pokazalo pozitivne pomake. Ulazak u ovu asocijaciju značio je
neselektivni prijenos Direktiva EU u naš sustav, unatoč činjenici kako EU preferira supsidijarnost.
Više stotina tisuća nezaposlenih nalazilo se na Zavodu za zapošljavanje više godina. Poslodavci su tražili uvoz radne snage. Iz navedenog je jasno kako nije postojala nikakva strategija obrazovnog sustava koji bi bio usklađen s potrebama tržišta rada. U znanje i kompetencije tisuća obrazovanih uloženo je njihovo vrijeme i novac kao i naš zajednički novac predviđen za obrazovni sustav. Sve navedeno, u najkraćim crtama, stvorilo je bazičnu nesigurnost svih državljana naše Domovine. Nastupa egzodus radno sposobne, reproduktivno sposobne i ratno sposobne generacije našeg stanovništva. Obrazovani ljudi postaju naš najveći izvozni proizvod, u trideset godina postojanja Hrvatska gubi više od 900 000 tisuća državljana.
Nikada nije usvojeno mišljenje demografa koji su na to upozoravali desetljećima. Nisu konsenzusom utvrđene socijalne kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere kako obnoviti stanovništvo. Nisu zacrtane socio-ekonomske smjernice razvoja koje bi bile obvezujuće za sve administracije. Uz nepostojeću strategiju obrazovnog sustava, demografske obnove i socijalne politike nisu utvrđene niti jasne smjernice razvoja privrede.
Katastrofalnim dosadašnjim vođenjem države i društva najbrojnije stanovništvo će postati umirovljenici, a samim tim mirovinski sustav će postati u potpunosti insuficijentan. Budućnost se ne gradi na umirovljenicima.
Globalne prijetnje zdravlju dezavuiraju naš državno-pravni poredak i zatvaraju nas u kuće gotovo dvije godine. Upitno opravdano ili ne?
Kreće nesmiljen napad na temeljne vrijednosti naše kulture što je obitelj.
Laži vladajuće garniture i pod krinkom borbe protiv nasilja nad ženama priključujemo se Istambulskoj konvenciji. Nakon pet godina od ratifikacije nije smanjena stopa nasilja nad ženama niti obiteljskog nasilja, ali umjesto stručnjaka na javne politike utječu razne Udruge a rodna ideologija se širi poput požara. Roditelji odgajatelji preko noći prestaju postojati odlukom lokalnih moćnika. Nije elaborirano jasno na čemu temelje tako drastično kršenje zakona i čine ranjivim preko pet tisuća obitelji.
Uvedeni su globalni oblici ponašanja koji nisu imanentni našim običajima. Ugrožen je odgoj djece koja ostaju atomizirana u svojim sobama sa svojim fantomskim prijateljima preko ekrana. Tako postaju lako dostupni, u svojoj ranjivosti još neformirane osobe, svim oblicima manipulacija. Srećom istaknuti stručni pojedinci su stali u obranu promjena spola u djece do njihove punoljetnosti kada će moći, sukladno svojim trajnim odlukama i emocionalnoj zrelosti, donositi tako važne odluke.
Kultura, često vezana uz vjeru, održala je naš identitet kroz vjekove tuđinske vlasti. Sada u svojoj državi i to postaje upitno.
Rasprodaja hrvatske zemlje, vode, šuma, obale i rudnih bogatstava je stihijska. Afere potresaju svakodnevni život. Sve ostaje bez pravnog odgovora.
Pravda nije pravda nakon trideset godina odgode. Političke se nomenklature smjenjuju bez odgovornosti za učinjeno.
Uvođenjem Eura izgubili smo monetarni suverenitet, inflacija postaje nemilosrdna.
Ulazak u NATO savez i zemlje države Schengenskog prostora smatrali smo krunom sigurnosti.
A jesu li?
Dron leti preko zemalja članica EU i pada usred Zagreba. Sada se čuvaju samo granični prijelazi dok dnevno tisuće migranta prelazi granice, ilegalno. Ne znamo kada, koji i koliko njih će se odlučiti ostati i s kojim ciljem. Zemlje EU koje su ih pozvale (Multi-kulti) su sada suočene sa getoizacijom. Ovo je ozbiljan problem vezan za nacionalnu sigurnost. Živimo sa susjedima kojim imaju vjekovne pretenzije na naš teritorij.
Svakako je važno održavati dobro-susjedske odnose, budno prateći svaki njihov korak.
Hrvati iz Bosne i Hercegovine su zajedno s Hrvatima iz Hrvatske branili i obranili našu Domovinu. Kada bi i bili toliko nekorektni pa zaboravili tu činjenicu moramo biti svjesni granice od 1114 km koja nas spaja i razdvaja. U našem je interesu podržati Hrvate u BiH u njihovoj želji kako BiH mora ostati u postojećim granicama a Hrvati moraju biti jedan od tri konstitutivna naroda.
Naravno, svoje predstavnike biraju Hrvati.
Postoji li rješenje za ovako složen trenutak postojanja u kojem se nalazimo? Smatramo kako postoji. Rješenje nalazimo u izmjeni Izbornog zakona. Prema Ustavu RH vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu.
Svi državljani Republike Hrvatske moraju postati jednakopravni, bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost. U jednakosti nema diskriminacije.U Republici Hrvatskoj službeno jezik je Hrvatski, u govoru i pismu. Glasovanje nije samo mogućnost izražavanja političkog mišljenja već obvezasvakog državljanina RH. Zbog efikasnosti kao i ekonomičnosti potrebno je uvesti elektronsko glasovanje.
Svaka bitna promjena funkcioniranja države i društva mora biti potvrđena referendumom. Administracija odluke referenduma mora uskladiti s postojećim propisima. Na političkim je strankama informiranje o svim prednostima i nedostatcima predloženih promjena u referendumskoj inicijativi uz konzultiranje struke. Takav pristup će uključiti sve članove naše zajednice pri uređenju društva u
kojem živimo, odagnati nemoć političkog djelovanja i apstinencije izlaska na izbore.
Hrvatsko Bilo je stranka koja je uključiva za sve stranke sličnog ili istog svjetonazora. Smatramo kako rame uz rame možemo izboriti zadovoljniji život svih naših državljana. Pitali smo mlade u kakvoj zemlji žele živjeti? Njihov odgovor je: U zemlji ljubavi, istine i pravde.
Ljubav im ostavljamo u individualnom ostvarenju, što se tiče istine i pravde naša je dužnost to i ostvariti.
